Prema novom pogledu

Tihana Matoković

Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me više rasterećuju i opuštaju od prethodnih. Bilo je i nekih težih i neugodnih jer se trebalo suočiti sa samom sobom i svojim strahovima, te dati neke iskrene odgovore, a to bude ponekad i bolno i teško.

Posebno su mi se svidjela razmatranja na početku korizme, gdje je moj pogled bio usmjeren na križ, i gdje riječi nisu bile potrebne. Upravo u toj šutnji nestaju sva pitanja, dvojbe i misli dok se neki odgovori pojavljuju u srcu.

Jako me se dojmilo razmatranje Reci Bogu - Oče, tata moj dobri, gdje sama riječ Abba-Oče odjekuje u meni i vraća sigurnost i povjerenje, dok strahovi i potrebe nestaju, a dolazi mir.

U razmatranju Susret s Ocem također je snažan utisak na mene ostavila slika oca koji čeka raširenih ruku sa spremnom haljinom, sandalama, prstenom jer sam mogla osjetiti bezgraničnu strpljivost i ljubav kojom nas Bog ljubi, ali me potaklo i na osluškivanje  onoga što Otac govori mom srcu.

U razmatranju Dati čast Isusu mogla sam zamisliti Isusa koji ne prolazi Galilejom, već mojim srcem koje je možda već staro, napuklo i otvrdnulo, te ga obnavlja i čini novim.

Sva su razmatranja bila predivna, sadržavala su dosta pitanja u kojima nisam uvijek mogla doći do odgovora, ali zato znam da su me naučila strpljivosti i otvorila neke nove perspektive, tj. pomogla su mi da se "odlijepim" od nekih matrica koje uporno ponavljam a koje želim promijeniti. Za to je trebalo malo pretrpjeti, pritajiti se, zastati, odmaknuti se ili jednostavno pogledati na drugu stranu čega se nisam dosad mogla sjetiti. Hvala Bogu i vama na tome jer mislim da je to dobar put te mogu sagledati jasnije sebe i svoju sadašnjost, ali i druge oko sebe. To mi daje više vjere i čvrstine u životu 

Hvala puno i Bog vas blagoslovio!

Primio sam tolike milosti!

Dalibor Hrelja

Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.

Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno vodstvo.

Naišao sam negdje na Facebooku ili bitno.net na informaciju o postojanju e-duhovnih vježbi i ostavio ideju na „mariniranju” kojih mjesec dana. Kako sam bio jedan od onih koji su cijenili intenzitet, ali ne i konzistenciju, obično bih Sveto pismo čitao na način da u čim manje vremena pročitam čim više. Nije to to, iako se određene stvari upamte i „zalijepe”. Imao sam želju naučiti razmatrati, ali naviku nisam stekao, iako bi mi se znalo dogoditi da tu i tamo pokušam. Tako je kroz molitvu pala i odluka da ću pokušati svaki dan bar malo, a ovo je bilo idealno. 

Bilo je dana kad je bilo zahtjevno, pogotovo kad bih u kasnim večernjim satima čitao i razmatrao. Unatoč tome, primio sam tolike milosti kroz ovo vrijeme i vježbe te toplo preporučam svima koji se dvoume. Da, zna biti teško. Da, zna nedostajati vremena zbog svakodnevnih obaveza. Ali malo vremena za Gospodina znači jako puno, pogotovo u usporedbi s onim koje bi netko potratio pred televizijom ili nekom drugom neproduktivnom aktivnošću, pred nekim drugim bogom. Nekad je teško jer se nametnu pitanja na koja možda ne želimo odgovoriti iskreno, gdje se moramo sagledati kroz nešto drukčiju prizmu no što je ona na koju smo navikli. Nekad je teško jer moramo ostaviti starog čovjeka i čvršće uhvatiti plug. Nekad nam se ne da. Ali se trud nagrađuje milostima, i ako imamo i malo, još nam se dade.

Ove su mi duhovne vježbe tako stvorile jednu naviku koju planiram održavati, i iznimno mi je teško suditi o tome koliko su one, uzete iz konteksta, napravile za rast u duhovnosti, ali vidim da se kroz njih može naučiti moliti i nešto drukčije no što ljudi inače mole. To je razlika između toga što netko nešto od Boga traži ili zahvaljuje za nešto što već ima. Ili molitva u šutnji. Osobno su mi te različite vrste molitve već bile bar donekle poznate, a onima kojima nisu, predlažem da se odvažite i produbite odnos s Gospodinom i na ovaj način. 

Vrlo ću izgledno proći i kroz druge duhovne vježbe koje su dostupne u aplikaciji.

Plodovi duhovnog rasta u ovoj korizmi jesu umjerenost (a umjeren nisam bio), zatim shvaćanje da krepostan život zaista nije van dosega (a mislio sam da jest), te da krepostan život znači i radost življenja (a to nisam shvaćao u potpunosti). Shvatio sam da naš Gospodin nije tiranin koji čeka i pošto-poto želi palicom po prstima svakog od nas, nego netko tko svakome i želi i može dati upravo onaj mir koji svijet obećava i naoko nudi, ali ne daje.

Još jednom hvala dragom Bogu na vama i na ovim duhovnim vježbama koje je po vama dao i na udijeljenim milostima. Slava Mu!

Isus započeo, Isus dovršio

Lucija Miškić, Ljubuški

U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo već dva mala anđela zagovornika na nebu. Korizma 2019. godine mi je bila iznimno teška. Težak period bio je iza nas. Pretrage, nalazi, pregledi, loše zdravstveno stanje koje je bilo rezultat iscrpljenosti, želje za djetetom, razočaranja. Odlučila sam odraditi temeljito e-duhovne vježbe te korizme. Do Uskrsa, svaki dan, predano, srcem. Bilo je suza i strahova. Regionalni susret sudionika e-duhovnih vježbi u Međugorju bio je pun gorljive molitve.

Mislila sam da nikad nećemo dobiti dijete, ali sam se borila u sebi i lomila da ne izgubim vjeru. Željela sam vjerovati i moliti. Do kraja. Željela sam imati vjere bar kao zrno gorušice. Borila sam se sama sa sobom i svojom nevjerom. Bila sam preumorna od pokušavanja i razočarenja, želje za djetetom, depresije, tako u krug. Liječnik nam je rekao te korizme da je sljedeći korak inseminacija. Oboje smo odlučili bez razmišljanja da to ne dolazi u obzir. Prihvatit ćemo volju Božju, kakva god da ona bila.

S Isusom sam tu korizmu proživjela muku. Veliki petak je za mene bio radostan jer sam ga mogla živjeti, razumjeti. Osjećala sam se da je moj život tada bio Veliki petak. Na bdijenju Velike subote sam molila slobodno: "Daj mi Bože dijete ako je to za spas duša mog predivnog muža i mene. Ako nije na spas duša, nemoj nam ga dati nikada. Želim se samo spasiti i doći k Tebi na kraju ovog zemaljskog života." Na Veliku subotu osjetila sam toliku radost, ispunjenje, slobodu. Prvi put u životu sam osjetila radost Uskrsa. Brzo smo saznali da sam u Velikom tjednu ostala trudna, blagoslovljena. Termin poroda mi je bio 3.1. (Ime Isusovo). Znala sam da ću s Badnjim danom završiti duhovne vježbe došašća. Iščekivali smo ovo došašće Isusa i našeg Šimuna. Naš sin Šimun došao nam je u božićnoj osmini, zadnji dan 2019. godine kao blagoslov za sve težine koje smo prošli. Na putu za rodilište naišli smo u stubištu naše zgrade na fratra koji je počeo blagoslivljati stanove. Od njega smo sin i ja dobili u stubištu naše zgrade blagoslov i križić.

Isuse, hvala Ti.

Ostavljen, ali ne i napušten!

Bruno

Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio. 

Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja. 

Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.

Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.

Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Ušla sam s Isusom u grob

Mirjana Kućas, Ozalj

Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.

Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.

Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“

Dragi fratri, hvala.

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe

Robert Holjevac, Zagreb

Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju. 

Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe. 

Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.

Hvala vam!

Promijenila se moja slika o Bogu, meni i drugima

Martina

Prošlo je već dosta vremena otkad su završile e-duhovne vježbe i sada imam potrebu zahvaliti na e-duhovnim vježbama. Razlog zbog kojeg to baš danas činim je taj što sam baš danas postala svjesna da su promjene, koje su se dogodile u mom životu, kroz ovih zadnjih par dana, zapravo plodovi e-duhovni vježbi koje ste nam pripremali kroz došašće. Moja slika o Bogu, moj odnos prema Njemu, prema samoj sebi i moj stav i odnos prema drugima (što je bio moj veliki problem) uvelike su se promijenili i zapravo jedan veliki teret koji već par godina bespotrebno nosim na svojim leđima je jednostavno pao. U svoju bilježnicu sam, tijekom vježbi, zapisivala neke dijelove vaših tekstova koje ste nam slali i mogu reći da su oni bili jedna velika pomoć u postavljanju određenih granica u odnosu s drugim ljudima, pa čak i s onim najbližim te su mi pomogle shvatiti kako čuvati svoje vlastito dostojanstvo, ali i poštovati dostojanstvo drugih osoba oko mene. Puno je toga što bih još mogla napisati no ono što sam vam htjela reći jest da se ubiru dobri plodovi ovih vježbi i jednostavno vam zahvaliti što ste se trudili prenijeti Božju riječ i poticaje na ove vježbe, pa tako i na nas.

Bog Vas blagoslovio da i dalje prenosite Njegovu riječ ovim izgubljenim ovčicama i da nas vraćate našem Pastiru.

---
Foto: Unsplash

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama

Katarina i David

Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti. 

Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Moliti Franjinim srcem

Katarina Pupić Bakrač, Zagreb

Već je dugo prošlo od franjevačkih duhovnih vježbi, ali s obzirom da su one za mene bile najznačajnije i da su me najviše zahvatile, imam potrebu ipak napisati svjedočanstvo. Naime, od drugoga dana duhovnih vježbi, dobila sam potrebu zapisivati svoje misli koje su se pretočile u molitve/pjesme koje sada šaljem napokon skupljene na jedno mjesto. Osjećala sam posebnu radost, jer sam snažno osjećala prisutnost Duha Svetoga. 

Samo da napomenem da nisam nikad bila sklona lijepom pisanju, niti mi je ikada to dobro išlo pa sam ostala iznenađena kada je to krenulo iz mene. Ne znam ima li to ikakvu umjetničku vrijednost, ali to ionako nije važno, jer je to izraz moje nutrine, mojih najdubljih čežnji i za mene je neprocjenjivo. Puno uvida o sebi sam dobila, svakim danom se nastojim sve više upoznati i unatoč svim svojim strahovima i ograničenjima trudim se ući u osobni odnos s Bogom.

Bilo mi je nekako nelagodno te svoje zapise slati nepoznatima, ali isto tako znam da trebamo svjedočiti za Krista. Hvala Vam na svim poticajima i molitvama i ustrajte i dalje u tome što radite na slavu Božju. 

Evo mojim molitvenih zapisa:


Sunce

Ti si Gospodine poput Sunca,
Svojim svjetlom rasvjetljuješ sve zakutke moga srca i moje duše,
Tebi ništa ne ostaje skriveno.
Otvaram ti vrata i prozore svoga srca,
Neka Tvoja svjetlost prodre unutra i istjera tamu koja ga obuzima.
Neka Tvoje nježne tople zrake otope led kojim je okovano.
Rasvijetli me da vidim što je pravo, a što krivo.
Osvjetljavaj moj put da nikada više ne zalutam.
Kada me nježno očistiš i iscijeliš mi rane,
daj da i ja mogu svijetliti Tvojim svjetlom
i donositi ga ljudima oko sebe.
Isuse, svojim svjetlom rasprši sve tame moga srca. 
Želim biti dijete Svjetla, koje hodi u Svjetlu i Svjetlo donosi drugima!


Mjesec i zvijezde

Hvala ti, Gospodine, na mjesecu i zvijezdama što si ih po nebu prosuo
da nam svijetle u mraku da ne posrćemo.
I kad mi dušu obuzme tamna noć,
daj da Ti ostanem vjerna u poniznosti i molitvi,
u molitvi koja kao zvijezda svijetli i daje nadu.
Hvala Ti što si mi slao mala svjetla kada mi je bilo potrebno da ne klonem duhom.
Daj da i ja mogu biti nečije malo svjetlo u tami i kušnjama.


Brat Vjetar

Hvala ti, Gospodine, na Bratu Vjetru.
Katkada nas poput lahora miluje, 
osvježava nas i okrjepljuje,
katkada je poput snažne oluje, 
koja donosi nemir,
koja nas izbacuje iz naše kolotečine,
traži od nas da se odreknemo svojih puteva
i da hodimo Tvojim putem.
Nauči nas da se ne opiremo Bratu Vjetru,
nego našim srcima daj hrabrosti uvijek ići naprijed.
Daj da se s povjerenjem odvažimo
s Tobom ići u nepoznato,
jer Ti znaš što je za nas najbolje.
Razruši, Gospodine, po Bratu Vjetru, život koji sam bez Tebe gradila
pa me pomiluj nježnim lahorom da mogu ustati i živjeti novi život koji mi daješ.


Sestra Voda

Hvala Ti, Gospodine, na sestri Vodi,
Ona me oprala od istočnoga grijeha na Svetom Krštenju.
Daj da nikada ne zaboravim sveti savez s Tobom sklopljen.
Voda iz prsiju Tvojih me čisti od svakoga grijeha koji mi prlja dušu,
kako bih mogla biti bliže Tebi.
Vodom sa svojeg vječnog izvora me napajaš
i daješ mi snagu za život.
Žedna je duša moja Tebe Gospodine,
natopi me svojom vodom živom da me učini novom,
da opere i očisti u meni sve ono što me priječi da dođem k Tebi.
Kada dođu silne oluje i veliki i teški valovi me zapljusnu i zastraše,
podsjeti me da si Ti gospodar valova,
da stišavaš oluju jednom riječju.
Podsjeti me da samo Ti donosiš pravi mir.


Sestra Zemlja

Hvala ti Gospodine, na sestri i majci Zemlji.
Daj da poput nje i ja budem plodna.
Negdje na samom dnu moga bića nalazi se klica koju si Ti posijao.
Nauči me kako ju njegovati da izraste na svjetlo i donosi obilat rod.
Daj da se ne bojim spustiti u mračne ponore svoje duše, 
gdje se kriju još brojne utvare.
Oslobodi me straha 
i daj mi hrabrosti da se, oboružana Tvojim Svetim Imenom,
mogu susresti s tim dubinama,
kako bi se moja duša mogla konačno vinuti k Tebi u visine.
Oslobodi me iz moga blata u koji sam zakopana,
da Ti tako slobodna mogu vjerno služiti.


Brat Oganj

Hvala ti, Gospodine, na bratu Ognju.
Po njemu rasvjetljuješ naše noći,
da možemo u svjetlosti hoditi.
Ponekad me taj Oganj straši,
jer rasvjetljuje one dijelove mene koje mi nije lijepo vidjeti.
Neka tvoj Oganj sažeže sve što nije od Tebe,
Oganj srdžbe, oholosti, zavisti, sebeljublja.
Neka Tvoj oganj ražari moje srce ljubavlju,
da Ti s ljubavlju mogu prići
i da Tvoju ljubav mogu donijeti drugima.
Daj da svjetiljka moje duše nikad ne ugasne.


Ljubav

Hvala Ti, Gospodine, što nam opraštaš grijehe naše,
što si nas otkupio po svetom Križu.
Samo kapljica krvi i vode iz prsiju Tvojih 
dovoljna je da obijeli naše uprljane haljine.
Nauči me ljubiti iskrenom ljubavlju
i uči moje srce milosrđu svojem.
Daj da čovjeku budem čovjek,
da znam izaći iz sebe
i pođem ususret drugome.
Daj mi milost ostati u miru kada me snađu kušnje, bolesti i nevolje.
Hvala Ti što si došao tražiti nas bolesne, slabe i grešne.
Proslavi se u nama i daj da Te i mi mognemo slaviti na nebu kada dođe naš čas.


Smrt

Bojim se, Gospodine, sestre smrti.
Bojim se, jer ne znam ni dana ni časa.
Bojim se, jer znam da nisam uvijek dobro živjela.
Otkloni od mene, Gospodine, taj tjeskobni strah.
Pomozi mi da živim slijedeći Tebe,
da naučim umirati sebi već ovdje na zemlji.
Daj da shvatim da je smrt samo prijelaz u vječni život,
prijelaz k Tebi, mom nebeskom Ocu…
Tada se smrti više neću bojati.
Daj da odsada moj život bude Da! Tebi
i da se, kada dođe moj čas, radujem iskrena srca što ću Te sresti licem u lice.
Daj da mognem poput Sv. Franje reći:
“Dobro došla, moja sestrice smrti!”

Pronaći ravnotežu između Marte i Marije

Vlatka Klasnja, Zagreb

Draga i poštovana s. Tarzicija, dragi i poštovani patri, moje ime je Vlatka Klasnja i imala sam milost sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Franjevci u Sigetu davnih 70-tih godina prošlog stoljeća bili su moji prvi duhovni oci. Nakon toga sve do danas sam u župi koju vode dijecezanski svećenici. Osjećam da je svaki odlazak u crkvu u Sigetu povratak u djetinjstvo, dolazak prvom domu. Bogu hvala na svemu i na svim ljudima koji su mi poslani voditi me na putu obraćenja. Zahvaljujem vam što ste mi omogućili sudjelovati u franjevačkim e-duhovnim vježbama, što sam bila s vama i sa sv. Franjom devet dana, što sam bila uključena u vaše molitve i razmatranja. Otkad sam se zaposlila, a imam već 27 godina staža, imam borbu sama sa sobom da nađem ravnotežu između Marte i Marije. Što se godine više nižu, kao da posao postaje sve zahtjevniji, u privatnom životu je sve više bolesti u obitelji... Postala sam Marta, a osjećam potrebu biti više nalik Mariji. I ta borba traje iz dana u dan. Božja providnost me je dovela do poziva na vašoj mrežnoj stranici da se uključim u e-duhovne vježbe. To su mi prve e-duhovne vježbe i jako su mi bile korisne. Vrijeme razmatranja bilo je rano jutro, dok još svi spavaju, prije pripreme za odlazak na posao. Osnažile su me u Franjinom jednostavnom i potpunom, svakodnevnom služenju Bogu, u ljubavi za Boga i sva stvorenja. Nakon završetka duhovnih vježbi vrlo brzo sam, na žalost, ušla u kolotečinu moje stare Marte. I dalje mi nedostaje svakodnevna molitva zahvaljivanja i slavljenja Boga i njegovih stvorenja. To je moja svakodnevna borba. U Božje ruke stavljam posao, bližnje, unutarnje borbe i molim da Mu mogu pomoći kroz svakidašnji rad i kontakte s ljudima u širenju Božjega mira i radosti. Molim da pravi mir, radost i potpuno predanje zavlada prvo u meni, kako bih ih mogla dijeliti ljudima koje mi Bog šalje. Hvala Mu što me je pozvao prijaviti se na vaše e-duhovne vježbe. Hvala s. Tarziciji, njezinoj Zajednici te patrima u Pazinu na nadahnutim, korisnim i poticajnim razmatranjima i molitvi. Božji blagoslov i svako dobro vam svima želim!

Moje srce gori!

Marija Zelenika, Široki Brijeg

I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.

Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.

Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno. 

Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene. 

Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.

Tri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!

s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše Gospe

Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi za svetkovinu Duhova, kroz e-duhovne vježbe, radosno je dočekala takvu duhovnu ponudu. 

Naša najmlađa članica, (s. Stanka) predložila je da bismo mogle zajednički obavljati e-duhovne vježbe u večernjim satima i završiti razmatranje s Povečerjem. U to vrijeme obično se sastajemo na večeru i rekreaciju, a poslije toga molimo časoslov. Imamo zajedničku  molitvu tijekom dana, kao i sv. Misu, ali večeri su nam opuštenije za osvrt na dan kada sabiremo, izmjenjujemo te darivamo Bogu i jedna drugoj ono što smo kroz dan doživjele i primile. 

Iz dana u dan ponirući u tekstove e-duhovnih vježbi osjećale smo kako se događa zajedništvo misli i želja, zahvale i molitve. Naime, to je vrijeme kada se i naša Družba pripremala za Generalni izborni kapitul. Čekalo nas je puno neizvjesnosti i odgovornosti. E-duhovne vježbe su nam pomogle da uz naše redovite molitve još dublje i jače doživimo potrebu prepuštanja Bogu i prihvaćanje Njegove volje. Jačalo je naše pouzdanje da nas neće ostaviti „kao siročad“ (Iv 14,18) nego će pronaći novi put za naše korake i odgovore u potrebama današnjeg vremena. 

Osobito smo doživjele snagu i silu Odozgor kada smo dlanove svojih ruku okrenule prema „Nebu“ odakle nam dolazi svako moguće dobro. Molitva i pjesma bile su izraz jedinstvene želje: „Pred Njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!“ (Ps 62,9)  Tada smo spontano molile i svjedočile o svemu što nam je učinio Gospodin kroz e-duhovne vježbe. Radošću je bilo ispunjeno naše srce, a onda i naša zajednica. Osjećale smo olakšanje pred svim što nas očekuje i s povjerenjem u Ljubav, koja sve vodi, krenule smo na naš Generalni kapitul. Bogu hvala uz „porođajne boli“, ali ne bez Duha Božjega sagledale smo stanje naše Družbe, izabrale Vrhovnu upravu i zakoračile u novo četverogodište. Naša zajednica sve jače osjeća potrebu oslonjenosti na Božju Riječ koja nam pomaže da zaista, tu gdje jesmo, budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5, 13,14)

Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam

E. H.

Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na ovaj način i bila sam jako znatiželjna kako će to biti. Baš sam u to vrijeme bila bolesna i dobro mi je došlo da sam mogla u mirnom kutku svoga doma razmatrati Božju riječ. I onda sam pomislila kako e-duhovne vježbe mogu doći do onih koji su bolesni, odbačeni, usamljeni, te kako mogu doći do onih ljudi koji imaju puno radnih obveza. Ove e-duhovne vježbe pokazale su mi pristup Božjoj riječi iz Svetog pisma na jednostavan i razumljiv način kroz šest koraka i kako je važan redoslijed tih koraka.

Za bolje razumijevanje evanđelja  puno mi je koristilo tzv. vođeno razmatranje jer sam uvidjela u tom koraku da sam ponekad površno prelazila preko nekih riječi dok sam čitala i da su upravo te riječi bile bitne za moj život. Isto tako razmatranje mi je koristilo da budem duhovno vođena da ne bih zalutala. A nakon toga zahvaljivanje koje mi je bistrilo pogled na dobro koje sam primila besplatno od Boga. To mi je bila i izvanredna prilika da se mogu zahvaliti za ljude koji su se našli na mom životnom putu i preko kojih mi je Bog govorio i rasvjetljavao moj život. Zahvaljivala sam i za moje životne križeve koje su mi bili poticaj da tražim Gospodina.

Zatim je slijedio korak predanja. Predanje mi je pomoglo pri razumijevanju kako sam krhka i slaba i kako svaki dan moram iznova potvrđivati i predavati svoj život Bogu kako bih zadobila božansku ljubav jer upravo u toj ljubavi sastoji se i naš odnos prema Bogu.

Najbolje moje iskustvo ovih e-duhovnih vježbi je da sam mogla dublje pogledati u sebe, u svoju nutrinu, i vidjeti tko sam. U tome mi je pomogla spoznaja koja mi je bila ohrabrenje i radost, a to je, da je Isus umro za mene, za moje spasenje i otkupljenje koje mi je pomoglo da se rasteretim svojih navezanosti te tako slobodnije koračam kroz svoj život, trudeći se Boga stavljati na prvo mjesto.

Hvala što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim

Slaven Grizelj, Mostar

U vrijeme prije korizme razmišljao sam što napraviti ili čega se odreći kroz korizmu kako bih se pripremio za Uskrs. Uvijek je tu neko odricanje, ali nisam siguran da je od srca ili iz duše jer su odricanja od slatka, alkohola i sl. Dakako, nisu ta odricanja loša i nije mi namjera omalovažavati ih u ovom tekstu , ali sam razmišljao da bih trebao nešto drugo napraviti ove godine. Puno sam razmišljao o tome što napraviti i imaju li neke duhovne pripreme na koje bihmogao otići.  A onda milion pitanja: Otkud meni vrijeme za to, jer sam gotovo svaki dan u drugom gradu, ako ne i u drugoj zemlji? Pa neću imati kontinuitet? Što ću raditi, a da ima smisao kroz cijelu korizmu? Kako zbog posla često putujem ako sam u autu uvijek slušam Radio Mir Međugorje. Taj dan baš vozim iz Mostara u svoj ured u Split i gle čuda: na radiju fra Josip Vlašić govori o temi duhovnih vježbi i da se, tko želi, može prijavi na e-duhovne vježbe. Odmah sam se prijavio i proslijedio informaciju na puno adresa koje su mi padale u tom trenutku na pamet. Onima koje sam u tom trenutku zaboravio i nisu se prijavili, prosljeđivao sam svaki e-mail koji bih dobio. 

Svako bih jutro ustao i pogledao e-mail koji bih proslijedio prijateljima koji se nisu prijavili i čitao bih ili odmah ujutro ili u danu kad uhvatim vremena ili najčešće navečer kad bih odmarao nakon poslovnih obveza. Često smo na večer s obitelji čitali vaš tekst i djeca su oduševljena. Moram priznati da je razmatranje u početku bilo teško jer mi je sve bilo nepoznato područje, ali svaki dan sam stjecao novo znanje. Ruku na srce, nisam ja danas ekspert u razmatranjima, ali mi znatno bolje ide i ove e-duhovne vježbe su mi puno pomogle. Potaknule su me da čitam Bibliju kad god to mogu i imam je svaki dan uz sebe u svojoj aktovci. Ovo iskustvo mi je bilo od velike pomoći i pokazuje da Crkva treba koristiti modernu tehnologiju kako bi došla do vjernika. Ovaj mi je projekt puno olakšao da  ostvarim svoju želju i produhovim se u korizmenom vremenu i više vremena provedem u razmišljanju s Bogom i o Bogu. Ono što bih također istaknuo je da trebamo znati da svaki put kada kažemo kako nemamo slobodnog vremena za druge aktivnosti osim posla – lažemo! Nedostatak vremena jedan je od najvećih problema s kojima se suočava moderni čovjek. Kako sve što moramo napraviti ugurati u 24 sata? Ovo iskustvo mi je pokazalo da je sve moguće. Svaki dan se može odvojiti vremena za Boga i sebe, obitelj, prijatelje...

Hvala svima na ovom hvale vrijednom projektu jer ste me promijenili tako što sam počeo čitati i razmatrati riječ Božju svaki dan i to me upotpunjava. Hvala vam što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim. Naučili ste me osnove razmatranja i na meni je da ih dalje razvijam.

Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje.

Dijana Šmidlehner, Velika Gorica

Ja sam trudnica Dijana. Moj suprug se zove Tomislav. Imamo tri djevojčice i radosno iščekujemo rođenje seke Rite. Toliko se toga divnoga dogodilo kroz ovu korizmu. Prvo sam željela obaviti duhovne vježbe, ali kako – pomislila sam. No dobri Bog se pobrinuo za mene i darovao mi predivnih 40 dana.

Korizma mi je ranije bila dosta tužno vrijeme, nekako s grčem. Kao neko odricanje u muci. A sada – divota, radost u svemu. I trpljenje i križ se radosno prihvaća Pokušat ću se podsjetiti, tj. pročitati i ono što sam ja pisala i ono što ste Vi pisali. Prva čitanja su bila u suzama radosnicama. Koja milost! Sažeto, moje iskustvo korizmenih e-duhovnih vježbi bilo bi: Ovo je bilo jako lijepo, milosno, putovanje, iako nisam išla daleko na put! Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje. Učvršćivanje vjere. Puno milosti. Još se puno toga treba slegnuti. Misli, čitanja – sve je bilo predivno. Radovala sam se svakom novom danu i iščekivala sam što će sutra, tj. danas biti tema. Naslovi su uvijek bili zanimljivi.

Svaki se tjedan razlikovao i točno se vidi kako nas je Bog sve stvorio različite. No sve je imalo svoj smisao i sve je bilo vrlo jasno, bez glavobolje kako nešto shvatiti. Svakako želim i dalje sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Želim bolje upoznati Isusa, Mariju, sebe. Želim biti zdrava duhovo i duševno i truditi se biti najbolja supruga, mama, kćer, prijateljica, sestra i čovjek. I drugima koji još ne poznaju Krista, pokazati put k Njemu.

Zahvaljujem dobrom Bogu na Vašim životima i što ste sada na našem životnom putu. Nosimo Vas u srcu i zahvaljujem na svemu što ste činili za mene. Hvala Vam još jednom i neka Vam dragi Bog bude nagrada! Kao majka i sestra Vas blagoslivljam!

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima

s. Marijana Bošnjak, Međugorje

Za e-duhovne vježbe čula sam preko internetske društvene mreže. Nisam se mislila niti jedne sekunde oko toga hoću li se prijaviti nego sam odmah tražila informaciju – kad počinju prijave. Poseban poticaj, uz želju da se kroz korizmu dobro pripremim za Uskrs, bila mi je činjenica da sam većinu fratara uključenih u ovaj projekt upoznala kroz dugi niz godina moje franjevačke formacije. Pa bilo to kroz Framu, OFS ili pak, u posljednje tri godine, kroz početnu formaciju kod Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Iz tog  iskustva sam znala da od njih mogu očekivati samo nešto kvalitetno. I nisam se prevarila. 

Prvo sam se mislila „Pa, Bože dragi, kako će oni uspjeti nas sve duhovno pratiti?“  jer sam pretpostavljala da će nas biti puno, ali postalo mi je jasno čim sam primila prvi mail u kojem je sve bilo detaljno objašnjeno. Svidio mi se koncept koji je bio najavljen i s radošću sam svako jutro otvarala e-poštu kako bih otkrila što mi se to novo danas nudi.

Ono što mi se dogodilo, a nisam očekivala, bilo je to da sam konačno postala „ovisna“ o živoj Božjoj Riječi. Naime, s Lectio divina sam se susrela još u srednjoškolskim danima kroz Framu. To se nastavilo i kroz mjesečne sastanke u OFS-u, a i proteklu godinu novicijata sam, također, skoro svakodnevno imala razmatranja kao dio novicijatskog programa. Valjda je sve to bila priprema plodnoga tla na koje je palo ovo neočekivano sjeme e-duhovnih vježbi koje je urodilo plodom da i nakon Uskrsa svako jutro posegnem za Biblijom, pročitam dio iz evanđelja koji Crkva za taj dan stavlja pred mene, pustim da ta Riječ odzvanja u meni, govori mi, poučava me i oblikuje, ali i da nastavi utjecati na cijeli taj dan.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima i ovakvim oblikom duhovne obnove kako bi me „natjerao“ da to iz dana u dan čineći usvojim kao sastavni dio moga duhovnoga rasta. Zahvalna sam Bogu što je svojom milošću moj duh oraspoložio kako bi mu Riječ postala potrebna kao što je tijelu potreban kruh. 

A, najzahvalnija sam Mu što nakon toliko godina hoda sa sv. Franjom počinjem u dubini razumjeti njegovu ljubav prema Riječi Božjoj kojom se služio kako bi napisao sve što je pisao. Istina, tu je i ona gorka slatkoća kad osjetiš kako Ljubav nije ljubljena ali bez tog iskustva nema ni produbljivanja duhovnoga života.

Trenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti

Tatjana Račić Žlibar, Zagreb

Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam Boga gotovo mogla dotaknuti, kad sam ga tako intenzivno osjećala u i oko sebe! Osvješćujući trenuci kad sam bolje spoznavala sebe, svoje slabosti i prostore za poboljšanja, svoje vrline. I jedan dubok, sveobuhvatan mir u meni, bez obzira na bure svakodnevnog života.

Što je bilo teško? Blizina Božja je bila tako lijepa, tako ispunjujuća, tako plodonosna da su moja razmatranja uvijek trajala puno više od sat vremena. Bilo je to prekrasno vrijeme i niti jedan trenutak ne bih propustila. Ponekad kad zbog obaveza nisam mogla razmatrati koliko mi je trebalo neka su razmatranja ostala nedovršena. Vratit ću se na njih ovih dana. Težak je bio nedostatak sna, jer maknuvši sve svjetovne potrošače vremena koji nisu bitni (TV, FB,…), da bi u pretrpanom svakodnevnom rasporedu stvorila vrijeme za naš zajednički hod, uzimala sam od sna. A tijelo postane umorno ako to dugo traje. „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Mt 26,41) No Bog je i tu velik! Daje duhovnu snagu pa se i to može izdržati.

Što sam naučila? Naučila sam razmatrati! Na početku samo vođena vašim riječima, ali ubrzo sam se odvažila prepustiti Mu se i dugo i plodno sama razmatrati Njegovu riječ, Pismo. Poslije bi na to nadovezala vaša razmatranja koja su me vodila u neka nova, moja, razmatranja. Naučila sam na novi način približiti se Bogu, doći u Njegovu blizinu, osjetiti Ga. Hvala Vam na tom daru! Jako se veselim svim sljedećim duhovnim vježbama, i ovim elektronskim i nekim drugim uživo, ali ovaj poklon, poklon razmatranja, je nešto najljepše što ste mi mogli pokloniti, nešto najbolje za moj daljnji duhovni put. Veselim mu se! Jedna od dobrih odluka je i da jednom tjedno nastavim razmatrati sama (više od toga mi nažalost svakodnevnica ne dopušta).

Bilježnica. Napisali ste da vam damo kratko svjedočanstvo, a ja sam se raspisala, kao i za vrijeme našeg hoda. Hvala na savjetu da pokraj sebe imamo bilježnicu. Prvo sam je stavila pokraj sebe, malu i tanku, kao poslušna učenica, ne  poimajući čemu će služiti. A onda kad sam krenula, tri velike bilježnice potpuno su ispunjene: citati iz Pisma, citati vaših razmišljanja, moja razmišljanja i moji razgovori s Bogom, stranice pune teksta, mentalne mape, crteži… Ja, koja sve radim na računalu, pisala sam i pisala olovkom po papiru. 

Što je još teško? Koliko god tijelo treba više sna, duši već sada nedostaju svakodnevna intenzivna druženja s Bogom. Ali kako mi je netko rekao: „To je kao Preobraženje na Gori. Petar je želio ostati, ali Isus ih je poslao u svijet da propovijedaju Evanđelje.“ I meni je sada krenuti dalje!

Naučila sam "trenirati savjest"

Iva Škarica, Zagreb

Sam put moje prijave na korizmene e-duhovne vježbe bio je baš zanimljiv i, rekla bih, vođen Duhom Svetim. Nisam čula za ove vježbe dok nisam bila u društvu svojih sestara s Frame Zagreb - Siget koje su mi rekle za ovo i nisam ni sekunde čekala već sam odmah, bez razmišljanja, otišla ispuniti prijavu neznajući o čemu se točno radi niti kako će sve skupa izgledati. Nestrpljivo sam čekala Pepelnicu te kada je napokon stigla otvorila sam mail s prvim vježbama, uzela sam bilježnicu i krenula. Utonula sam u molitvu i razmatranje te je sve skupa potrajalo više od sat vremena, a činilo se kao nekoliko minuta. Iskreno, ne sjećam se kada sam zadnji put toliko utonula u razgovor s Bogom i isključila sve svoje misli i ostavila sve svoje po strani. Uistinu sam bila presretna. Duboko vjerujem da sam zaista razgovarala s Bogom jer sam čitajući Evanđelje stalno bila obasipana nekim razmišljanjima, zaključcima, savjetima, smjernicama za život i slično. Osjećala sam Božju prisutnost te da mi On uistinu progovara. Te prve duhovne vježbe su me toliko smirile i toliko sam se osjećala radosno jer sam provela predivno vrijeme samo s Bogom. Nisam bila ni svjesna koliko mi je to vrijeme bilo potrebno. 

Nakon tako divnog iskustva prvog dana jedva sam čekala svaki idući dan i nove vježbe. Polako sam u svoj život unosila odluke, trudila sam se primijeniti na svakodnevicu sve što sam čula u razmatranjima, a najviše sam se trudila raditi na vlastitoj izgradnji i duhovnosti. Najviše sam radosna jer su me ove vježbe naučile da sve ljude gledam Božjim očima, da u svakome vidim ono Božje i da uistinu ljubim bližnjega svoga. Na tu činjenicu sam jako ponosna i toliko sam sretnija otkako se trudim tako ljubiti svoju braću i sestre te svima služiti, pomagati i biti uvijek svjetlo svijeta i sol zemlje. Nadalje, tijekom duhovnih vježbi sam uistinu naučila "trenirati savjest" i uočavati pogreške koje činim za koje ranije nisam mislila da su neki problem. Također, odlučila sam čvrsto izabrati Raj, krenuti Kristovim putem, vjerovati uvijek Božjem planu pa čak i u najtežim trenucima jer On uvijek sve učini puno bolje nego što sam ikada mogla zamisliti. Otkako činim sve što je u mojoj moći, a ostalo predajem Bogu moj život je puno više blagoslovljen i sve više uočavam Božju milost. Priznajem da nije bilo jednostavno i da je bilo teško biti ustrajan. Sram me je priznati, ali dogodilo mi se nekoliko puta u zadnjim danima korizme da od svih obaveza ne bih stigla obaviti vježbe te je njihovo odsustvo činilo i mene tužnijom. Stoga sam nastojala svaki put ispraviti pogrešku i u tome su mi neopisivo pomogle riječi utjehe iz razmatranja.