"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)Jesi li preuzeo našu aplikaciju?
Preuzmi mobilnu aplikaciju
U e-duhovnim vježbama na najjednostavniji način sudjelovat ćeš preko naše mobilne aplikacije. Osim vježbi, tamo te čeka i Efa riječi, svakodnevno kratko razmatranje Božje riječi. Molimo zajedno!
„Evo, na vratima stojim i kucam!“ (Otk 3,20)
28.11.2021. - 25.12.2021.
Advent je pred vratima. Vodit će nas Božiću, Bogu koji se nekoć u tijelu rodio i koji nam vazda dolazi. Neprestano On kuca na vrata naših života i želi se nastaniti uvijek iznova u nama. A vrata našeg života mogu se otvoriti samo iznutra.
PRIJAVI SE
"Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje!" (Ps 62,2)
Svjedočanstva
Isus započeo, Isus dovršio
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo...
Lucija Miškić, LjubuškiIsus započeo, Isus dovršio
Lucija Miškić, Ljubuški
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo već dva mala anđela zagovornika na nebu. Korizma 2019. godine mi je bila iznimno teška. Težak period bio je iza nas. Pretrage, nalazi, pregledi, loše zdravstveno stanje koje je bilo rezultat iscrpljenosti, želje za djetetom, razočaranja. Odlučila sam odraditi temeljito e-duhovne vježbe te korizme. Do Uskrsa, svaki dan, predano, srcem. Bilo je suza i strahova. Regionalni susret sudionika e-duhovnih vježbi u Međugorju bio je pun gorljive molitve.
Mislila sam da nikad nećemo dobiti dijete, ali sam se borila u sebi i lomila da ne izgubim vjeru. Željela sam vjerovati i moliti. Do kraja. Željela sam imati vjere bar kao zrno gorušice. Borila sam se sama sa sobom i svojom nevjerom. Bila sam preumorna od pokušavanja i razočarenja, želje za djetetom, depresije, tako u krug. Liječnik nam je rekao te korizme da je sljedeći korak inseminacija. Oboje smo odlučili bez razmišljanja da to ne dolazi u obzir. Prihvatit ćemo volju Božju, kakva god da ona bila.
S Isusom sam tu korizmu proživjela muku. Veliki petak je za mene bio radostan jer sam ga mogla živjeti, razumjeti. Osjećala sam se da je moj život tada bio Veliki petak. Na bdijenju Velike subote sam molila slobodno: "Daj mi Bože dijete ako je to za spas duša mog predivnog muža i mene. Ako nije na spas duša, nemoj nam ga dati nikada. Želim se samo spasiti i doći k Tebi na kraju ovog zemaljskog života." Na Veliku subotu osjetila sam toliku radost, ispunjenje, slobodu. Prvi put u životu sam osjetila radost Uskrsa. Brzo smo saznali da sam u Velikom tjednu ostala trudna, blagoslovljena. Termin poroda mi je bio 3.1. (Ime Isusovo). Znala sam da ću s Badnjim danom završiti duhovne vježbe došašća. Iščekivali smo ovo došašće Isusa i našeg Šimuna. Naš sin Šimun došao nam je u božićnoj osmini, zadnji dan 2019. godine kao blagoslov za sve težine koje smo prošli. Na putu za rodilište naišli smo u stubištu naše zgrade na fratra koji je počeo blagoslivljati stanove. Od njega smo sin i ja dobili u stubištu naše zgrade blagoslov i križić.
Isuse, hvala Ti.
Moje srce gori!
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim...
Marija Zelenika, Široki BrijegMoje srce gori!
Marija Zelenika, Široki Brijeg
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.
Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.
Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno.
Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene.
Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.
Tri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi...
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše GospeTri sestre zajedno u e-duhovnim vježbama!
s. M. Tarzicija, s. M. Edith i s. M. Stanka, Družba sestara naše Gospe
Naša mala zajednica na službi u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji obaviještena od prijatelja (s. Jacinta i gdja. Katarina) o pripremi za svetkovinu Duhova, kroz e-duhovne vježbe, radosno je dočekala takvu duhovnu ponudu.
Naša najmlađa članica, (s. Stanka) predložila je da bismo mogle zajednički obavljati e-duhovne vježbe u večernjim satima i završiti razmatranje s Povečerjem. U to vrijeme obično se sastajemo na večeru i rekreaciju, a poslije toga molimo časoslov. Imamo zajedničku molitvu tijekom dana, kao i sv. Misu, ali večeri su nam opuštenije za osvrt na dan kada sabiremo, izmjenjujemo te darivamo Bogu i jedna drugoj ono što smo kroz dan doživjele i primile.
Iz dana u dan ponirući u tekstove e-duhovnih vježbi osjećale smo kako se događa zajedništvo misli i želja, zahvale i molitve. Naime, to je vrijeme kada se i naša Družba pripremala za Generalni izborni kapitul. Čekalo nas je puno neizvjesnosti i odgovornosti. E-duhovne vježbe su nam pomogle da uz naše redovite molitve još dublje i jače doživimo potrebu prepuštanja Bogu i prihvaćanje Njegove volje. Jačalo je naše pouzdanje da nas neće ostaviti „kao siročad“ (Iv 14,18) nego će pronaći novi put za naše korake i odgovore u potrebama današnjeg vremena.
Osobito smo doživjele snagu i silu Odozgor kada smo dlanove svojih ruku okrenule prema „Nebu“ odakle nam dolazi svako moguće dobro. Molitva i pjesma bile su izraz jedinstvene želje: „Pred Njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!“ (Ps 62,9) Tada smo spontano molile i svjedočile o svemu što nam je učinio Gospodin kroz e-duhovne vježbe. Radošću je bilo ispunjeno naše srce, a onda i naša zajednica. Osjećale smo olakšanje pred svim što nas očekuje i s povjerenjem u Ljubav, koja sve vodi, krenule smo na naš Generalni kapitul. Bogu hvala uz „porođajne boli“, ali ne bez Duha Božjega sagledale smo stanje naše Družbe, izabrale Vrhovnu upravu i zakoračile u novo četverogodište. Naša zajednica sve jače osjeća potrebu oslonjenosti na Božju Riječ koja nam pomaže da zaista, tu gdje jesmo, budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5, 13,14)
