"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam

E. H.

Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na ovaj način i bila sam jako znatiželjna kako će to biti. Baš sam u to vrijeme bila bolesna i dobro mi je došlo da sam mogla u mirnom kutku svoga doma razmatrati Božju riječ. I onda sam pomislila kako e-duhovne vježbe mogu doći do onih koji su bolesni, odbačeni, usamljeni, te kako mogu doći do onih ljudi koji imaju puno radnih obveza. Ove e-duhovne vježbe pokazale su mi pristup Božjoj riječi iz Svetog pisma na jednostavan i razumljiv način kroz šest koraka i kako je važan redoslijed tih koraka.

Za bolje razumijevanje evanđelja  puno mi je koristilo tzv. vođeno razmatranje jer sam uvidjela u tom koraku da sam ponekad površno prelazila preko nekih riječi dok sam čitala i da su upravo te riječi bile bitne za moj život. Isto tako razmatranje mi je koristilo da budem duhovno vođena da ne bih zalutala. A nakon toga zahvaljivanje koje mi je bistrilo pogled na dobro koje sam primila besplatno od Boga. To mi je bila i izvanredna prilika da se mogu zahvaliti za ljude koji su se našli na mom životnom putu i preko kojih mi je Bog govorio i rasvjetljavao moj život. Zahvaljivala sam i za moje životne križeve koje su mi bili poticaj da tražim Gospodina.

Zatim je slijedio korak predanja. Predanje mi je pomoglo pri razumijevanju kako sam krhka i slaba i kako svaki dan moram iznova potvrđivati i predavati svoj život Bogu kako bih zadobila božansku ljubav jer upravo u toj ljubavi sastoji se i naš odnos prema Bogu.

Najbolje moje iskustvo ovih e-duhovnih vježbi je da sam mogla dublje pogledati u sebe, u svoju nutrinu, i vidjeti tko sam. U tome mi je pomogla spoznaja koja mi je bila ohrabrenje i radost, a to je, da je Isus umro za mene, za moje spasenje i otkupljenje koje mi je pomoglo da se rasteretim svojih navezanosti te tako slobodnije koračam kroz svoj život, trudeći se Boga stavljati na prvo mjesto.

Može, zašto ne!

N.N. i N.N.

Hvaljeni Isus i Marija!

Hvala vam dragi naši fratri! Jedno veliko hvala!

Donosim vam svjedočanstvo koje je započelo prije dvije godine u došašću. Da mi je tada netko rekao da ću sa svojim suprugom svaki dan razmatrati Riječ Božju rekla bih mu da je to nemoguće. Tada sam počela moliti za njegovo iskreno obraćenje. Bog je uslišao moju molitvu. Prošli smo sito i rešeto, ali evo nas! Došašće sam započela molitvom Gospi koja razvezuje čvorove da naš brak bude još više utemeljeniji u Gospodinu i da nam odnos bude dublji i jači. Neću vam lagati, molila sam to sa strahom jer nisam znala kroza što moramo proći da bi se uslišala moja molitva. 

Večer prije no što su ove vježbe u došašću započele, pitala sam ga želi li sa mnom proći kroz razmatranja očekujući negativan odgovor, ali rekao je – može, zašto ne. Tako smo svaku večer, nakon što bih uspavala sina, krenuli u razmatranja i jedno drugom bi odgovarali na pitanja. Deset smo godina zajedno i mislila sam da nema toga što ne znam o njemu ili on o meni. Vaša su mi razmatranja i pitanja pokazala koliko sam u krivu, a Božja milost nam je dala snagu da se suočimo sa svojim tamama i pokažemo ih jedno drugom jer i tako ćemo odgovarati jedno za drugo kada dođemo pred Gospodina. Nije bilo lako, trebalo je nagovaranja da se otvorimo jedno drugom kad su bila, takoreći, paprena pitanja. No, toliko milosti dugo nisam osjetila kada je u pitanju naš odnos. 

Dogovorili smo se da ćemo nastaviti tako navečer čitati Sveto pismo i razmatrati ga umjesto gledanja TV-a. 

Još jednom hvala vam jer ste nam pomogli otvoriti se dublje jedno drugom i jer ste bili predivan produžetak Božje ruke na Zemlji!

___

Foto: Junior Reis/Unsplash

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe

Robert Holjevac, Zagreb

Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju. 

Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe. 

Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.

Hvala vam!