
Vjerujem u Duha Svetoga!
15.05.2026. - 24.05.2026.
Duhovi ili Pedesetnica svetkovina su kojom završavamo uskrsno vrijeme crkvene godine. Već tradicionalno, od Uzašašća do Duhova, kroz devet dana održavaju se duhovske e-Duhovne vježbe.
VIŠESvjedočanstva

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu
Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju...
Mladen Banović, ZagrebMotivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu
Mladen Banović, Zagreb
Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi.
Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.
"Tko si ti? Što bi odgovorio na ovo pitanje? Kako bi izrekao sebe? Bi li rekao svoje ime i prezime, datum rođenja i ono čime se baviš? Zar te to određuje? Zar si to ti? ... Roditelji su željeli dijete, a dobili su tebe. Dobili su osobu. Bog im je dao tebe! On je u tebe prilikom tvog začeća udahnuo besmrtnu dušu. Zato si bogoobličan, stvoren na Božju sliku. To si ti. Ti si dragocjeno Božje stvorenje. To je ono što te određuje."
Ovo su tako olakšavajuće, rasterećujuće, ozdravljujuće riječi. Najvažnije što me određuje je to da sam dragocjeno Božje stvorenje. Samo to. Nikakve moje zasluge nisu potrebne da bi me odredile. Niti me mogu bolje odrediti. Ali još bolje - ni moji me grijesi ne određuju. Ni moje mane, ni slabosti, ni neuspjesi. To je sloboda koju nam Bog daje.
"Drugi ti trebaju. Ne možeš bez drugih. Trebaju ti da ih ljubiš i da budeš ljubljen. Trebaju ti da im poneseš križ i da im dopustiš ponijeti svoj."
Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.
Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Prema novom pogledu
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me...
Tihana MatokovićPrema novom pogledu
Tihana Matoković
Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me više rasterećuju i opuštaju od prethodnih. Bilo je i nekih težih i neugodnih jer se trebalo suočiti sa samom sobom i svojim strahovima, te dati neke iskrene odgovore, a to bude ponekad i bolno i teško.
Posebno su mi se svidjela razmatranja na početku korizme, gdje je moj pogled bio usmjeren na križ, i gdje riječi nisu bile potrebne. Upravo u toj šutnji nestaju sva pitanja, dvojbe i misli dok se neki odgovori pojavljuju u srcu.
Jako me se dojmilo razmatranje Reci Bogu - Oče, tata moj dobri, gdje sama riječ Abba-Oče odjekuje u meni i vraća sigurnost i povjerenje, dok strahovi i potrebe nestaju, a dolazi mir.
U razmatranju Susret s Ocem također je snažan utisak na mene ostavila slika oca koji čeka raširenih ruku sa spremnom haljinom, sandalama, prstenom jer sam mogla osjetiti bezgraničnu strpljivost i ljubav kojom nas Bog ljubi, ali me potaklo i na osluškivanje onoga što Otac govori mom srcu.
U razmatranju Dati čast Isusu mogla sam zamisliti Isusa koji ne prolazi Galilejom, već mojim srcem koje je možda već staro, napuklo i otvrdnulo, te ga obnavlja i čini novim.
Sva su razmatranja bila predivna, sadržavala su dosta pitanja u kojima nisam uvijek mogla doći do odgovora, ali zato znam da su me naučila strpljivosti i otvorila neke nove perspektive, tj. pomogla su mi da se "odlijepim" od nekih matrica koje uporno ponavljam a koje želim promijeniti. Za to je trebalo malo pretrpjeti, pritajiti se, zastati, odmaknuti se ili jednostavno pogledati na drugu stranu čega se nisam dosad mogla sjetiti. Hvala Bogu i vama na tome jer mislim da je to dobar put te mogu sagledati jasnije sebe i svoju sadašnjost, ali i druge oko sebe. To mi daje više vjere i čvrstine u životu
Hvala puno i Bog vas blagoslovio!

Jednostavno sam se prepustila Bogu
Dragi fratri!
Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i...
N.N.Jednostavno sam se prepustila Bogu
N.N.
Dragi fratri!
Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i u Masnoj Luci 2022. na duhovnim vježbama: Molitva u pokretu.
Ove su me vježbe zaista probudile kao što im nosi naslov: Probudi se, ti što spavaš! Bog me probudio iz „mrtvih“.
Početak vježbi započela sam u bolnici i to mi je zaista bilo kao spas, nada, prava nada u prvom tjednu došašća, nada da će sve biti dobro. Bilješke su mi ispočetka bile šture, nisam uspjela pisati. Naime, dobila sam autoimunu bolest trombocitopeniju i to mi je bila druga hospitalizacija unutar 14 dana. Budući da sam i mama 15-mjesečnog dječaka, dodatno me stresla činjenica da moram biti u bolnici. Stoga, u svojoj nemoći, panici, strahu od smrti i ostalih manjih i većih strahova koji su me obuhvaćali, ja sam se jednostavno prepustila Bogu i svaki sam dan s vama čitala, slušala Božju riječ i molila.
Iz tjedna u tjedan u meni je rasla vjera da će sve biti dobro, da se ne bojim, da me Bog čuva i vodi. Doživljavala sam tjedne Mira, Radosti i Ljubavi u njihovoj punini. Napokon sam spoznala da sam izgubljena ovca i da me Bog traži. Nikad nisam osobno doživjela tu prispodobu, ali u bolnici mi je došlo prosvjetljenje da sam ja ta izgubljena ovca i da On, zamisli samo, On svevišnji ide tražiti svoju izgubljenu ovčicu. Koje li milosti! Nevjerojatno!
Kako su se vježbe primicale kraju puno više sam pisala te mi je drago imati te bilješke koje si trebam ponavljati svaki dan ili svako toliko da ne zaboravim. Stavit ću ovdje nekoliko bilješki, rečenica koje su mene dotaknule:
Sveta Majka Terezija: „Sve počinje s osmijehom“
Gospodin Isus je svjetlo, a svjetlo je jače od mojih tmina.
Trebam drugima dopustiti da budu to što jesu kako bih bila slobodna od drugih i čuvala njihovu slobodu. Radovati se s drugima, jer Ti si u njima.
Bog treba zauzeti prvo mjesto u mom životu. Božja volja je ljubav, on me voli i želi mi dobro.
Majka Božja je i moja majka i želim da mi ona bude učiteljica života kako bih s njom učila prihvaćati Tvoju svetu volju i bila ispunjena radošću.
Bog ima plan.
Zahvalna sam na tolikim mudrostima, napisala sam ovdje samo neke. Znam da smo mi ljudi slabi, krhki, stalno podložni grijehu, stalno padamo i ono što naučimo, tako lako i brzo zaboravimo. To je nevjerojatno! Kako se lako zaboravi, kako te svijet lako „proguta“ i opet kreneš nekim svojim snagama.
Iz ovih vježbi i u svojoj bolesti izlazim promijenjena, prosvijetljena, osnažena, zahvalna i željna Isusa, Boga i dijeljenja ljubavi i mira.
I da ne zaboravim, za mene jako bitno, molim da mi Isus podari krotko i ponizno srce jer samo ono može biti blago prema bližnjemu i u takvu srcu mogu Boga u drugima vidjeti. Hvala vam, dragi fratri i ostali svećenici i sudionici u pripremama e-duhovnih vježbi. Hvala što postojite, što nas vodite.
Bog vas blagoslovio i čuvao!
N.N.
___
Foto: Ray Kim/Unsplash




