"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Ostavljen, ali ne i napušten!

Bruno

Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio. 

Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja. 

Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.

Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.

Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Ušla sam s Isusom u grob

Mirjana Kućas, Ozalj

Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.

Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.

Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“

Dragi fratri, hvala.