
Evo, na vratima stojim i kucam! (Otk 3,20)
29.11.2026. - 25.12.2026.
Advent je vrijeme iščekivanja, vrijeme nade i budnosti. Vrijeme u kojemu ponovno učimo prepoznavati Gospodinov dolazak u našu svakodnevicu. Možda je ove godine važno zastati i zapitati se: čujem li Njegovo kucanje? Prepoznajem li Njegovu prisutnost? Jesam li spreman otvoriti Mu vrata svoga srca? Jer nismo samo mi koji čekamo Gospodina, nego je Gospodin onaj koji čeka nas.
VIŠESvjedočanstva

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama
Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru....
Katarina i DavidMladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama
Katarina i David
Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti.
Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu
Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju...
Mladen Banović, ZagrebMotivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu
Mladen Banović, Zagreb
Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi.
Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.
"Tko si ti? Što bi odgovorio na ovo pitanje? Kako bi izrekao sebe? Bi li rekao svoje ime i prezime, datum rođenja i ono čime se baviš? Zar te to određuje? Zar si to ti? ... Roditelji su željeli dijete, a dobili su tebe. Dobili su osobu. Bog im je dao tebe! On je u tebe prilikom tvog začeća udahnuo besmrtnu dušu. Zato si bogoobličan, stvoren na Božju sliku. To si ti. Ti si dragocjeno Božje stvorenje. To je ono što te određuje."
Ovo su tako olakšavajuće, rasterećujuće, ozdravljujuće riječi. Najvažnije što me određuje je to da sam dragocjeno Božje stvorenje. Samo to. Nikakve moje zasluge nisu potrebne da bi me odredile. Niti me mogu bolje odrediti. Ali još bolje - ni moji me grijesi ne određuju. Ni moje mane, ni slabosti, ni neuspjesi. To je sloboda koju nam Bog daje.
"Drugi ti trebaju. Ne možeš bez drugih. Trebaju ti da ih ljubiš i da budeš ljubljen. Trebaju ti da im poneseš križ i da im dopustiš ponijeti svoj."
Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.
Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Ostavljen, ali ne i napušten!
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati...
BrunoOstavljen, ali ne i napušten!
Bruno
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio.
Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja.
Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.
Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.
Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.




