"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Moje srce gori!

Marija Zelenika, Široki Brijeg

I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.

Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.

Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno. 

Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene. 

Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.

Može, zašto ne!

N.N. i N.N.

Hvaljeni Isus i Marija!

Hvala vam dragi naši fratri! Jedno veliko hvala!

Donosim vam svjedočanstvo koje je započelo prije dvije godine u došašću. Da mi je tada netko rekao da ću sa svojim suprugom svaki dan razmatrati Riječ Božju rekla bih mu da je to nemoguće. Tada sam počela moliti za njegovo iskreno obraćenje. Bog je uslišao moju molitvu. Prošli smo sito i rešeto, ali evo nas! Došašće sam započela molitvom Gospi koja razvezuje čvorove da naš brak bude još više utemeljeniji u Gospodinu i da nam odnos bude dublji i jači. Neću vam lagati, molila sam to sa strahom jer nisam znala kroza što moramo proći da bi se uslišala moja molitva. 

Večer prije no što su ove vježbe u došašću započele, pitala sam ga želi li sa mnom proći kroz razmatranja očekujući negativan odgovor, ali rekao je – može, zašto ne. Tako smo svaku večer, nakon što bih uspavala sina, krenuli u razmatranja i jedno drugom bi odgovarali na pitanja. Deset smo godina zajedno i mislila sam da nema toga što ne znam o njemu ili on o meni. Vaša su mi razmatranja i pitanja pokazala koliko sam u krivu, a Božja milost nam je dala snagu da se suočimo sa svojim tamama i pokažemo ih jedno drugom jer i tako ćemo odgovarati jedno za drugo kada dođemo pred Gospodina. Nije bilo lako, trebalo je nagovaranja da se otvorimo jedno drugom kad su bila, takoreći, paprena pitanja. No, toliko milosti dugo nisam osjetila kada je u pitanju naš odnos. 

Dogovorili smo se da ćemo nastaviti tako navečer čitati Sveto pismo i razmatrati ga umjesto gledanja TV-a. 

Još jednom hvala vam jer ste nam pomogli otvoriti se dublje jedno drugom i jer ste bili predivan produžetak Božje ruke na Zemlji!

___

Foto: Junior Reis/Unsplash

Dublje pogledati u sebe i vidjeti tko sam

E. H.

Veoma me radovalo kako je svaki dan kroz korizmeno vrijeme u moj e-sandučić dolazila Božja riječ. To je prvi put da sam duhovne vježbe imala na ovaj način i bila sam jako znatiželjna kako će to biti. Baš sam u to vrijeme bila bolesna i dobro mi je došlo da sam mogla u mirnom kutku svoga doma razmatrati Božju riječ. I onda sam pomislila kako e-duhovne vježbe mogu doći do onih koji su bolesni, odbačeni, usamljeni, te kako mogu doći do onih ljudi koji imaju puno radnih obveza. Ove e-duhovne vježbe pokazale su mi pristup Božjoj riječi iz Svetog pisma na jednostavan i razumljiv način kroz šest koraka i kako je važan redoslijed tih koraka.

Za bolje razumijevanje evanđelja  puno mi je koristilo tzv. vođeno razmatranje jer sam uvidjela u tom koraku da sam ponekad površno prelazila preko nekih riječi dok sam čitala i da su upravo te riječi bile bitne za moj život. Isto tako razmatranje mi je koristilo da budem duhovno vođena da ne bih zalutala. A nakon toga zahvaljivanje koje mi je bistrilo pogled na dobro koje sam primila besplatno od Boga. To mi je bila i izvanredna prilika da se mogu zahvaliti za ljude koji su se našli na mom životnom putu i preko kojih mi je Bog govorio i rasvjetljavao moj život. Zahvaljivala sam i za moje životne križeve koje su mi bili poticaj da tražim Gospodina.

Zatim je slijedio korak predanja. Predanje mi je pomoglo pri razumijevanju kako sam krhka i slaba i kako svaki dan moram iznova potvrđivati i predavati svoj život Bogu kako bih zadobila božansku ljubav jer upravo u toj ljubavi sastoji se i naš odnos prema Bogu.

Najbolje moje iskustvo ovih e-duhovnih vježbi je da sam mogla dublje pogledati u sebe, u svoju nutrinu, i vidjeti tko sam. U tome mi je pomogla spoznaja koja mi je bila ohrabrenje i radost, a to je, da je Isus umro za mene, za moje spasenje i otkupljenje koje mi je pomoglo da se rasteretim svojih navezanosti te tako slobodnije koračam kroz svoj život, trudeći se Boga stavljati na prvo mjesto.