"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje.

Dijana Šmidlehner, Velika Gorica

Ja sam trudnica Dijana. Moj suprug se zove Tomislav. Imamo tri djevojčice i radosno iščekujemo rođenje seke Rite. Toliko se toga divnoga dogodilo kroz ovu korizmu. Prvo sam željela obaviti duhovne vježbe, ali kako – pomislila sam. No dobri Bog se pobrinuo za mene i darovao mi predivnih 40 dana.

Korizma mi je ranije bila dosta tužno vrijeme, nekako s grčem. Kao neko odricanje u muci. A sada – divota, radost u svemu. I trpljenje i križ se radosno prihvaća Pokušat ću se podsjetiti, tj. pročitati i ono što sam ja pisala i ono što ste Vi pisali. Prva čitanja su bila u suzama radosnicama. Koja milost! Sažeto, moje iskustvo korizmenih e-duhovnih vježbi bilo bi: Ovo je bilo jako lijepo, milosno, putovanje, iako nisam išla daleko na put! Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje. Učvršćivanje vjere. Puno milosti. Još se puno toga treba slegnuti. Misli, čitanja – sve je bilo predivno. Radovala sam se svakom novom danu i iščekivala sam što će sutra, tj. danas biti tema. Naslovi su uvijek bili zanimljivi.

Svaki se tjedan razlikovao i točno se vidi kako nas je Bog sve stvorio različite. No sve je imalo svoj smisao i sve je bilo vrlo jasno, bez glavobolje kako nešto shvatiti. Svakako želim i dalje sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Želim bolje upoznati Isusa, Mariju, sebe. Želim biti zdrava duhovo i duševno i truditi se biti najbolja supruga, mama, kćer, prijateljica, sestra i čovjek. I drugima koji još ne poznaju Krista, pokazati put k Njemu.

Zahvaljujem dobrom Bogu na Vašim životima i što ste sada na našem životnom putu. Nosimo Vas u srcu i zahvaljujem na svemu što ste činili za mene. Hvala Vam još jednom i neka Vam dragi Bog bude nagrada! Kao majka i sestra Vas blagoslivljam!

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Prema novom pogledu

Tihana Matoković

Korizmene duhovne vježbe bile su mi puno lakše od prethodnih, tj. puno lakše sam prolazila kroz tekstove te sam osjećala da me više rasterećuju i opuštaju od prethodnih. Bilo je i nekih težih i neugodnih jer se trebalo suočiti sa samom sobom i svojim strahovima, te dati neke iskrene odgovore, a to bude ponekad i bolno i teško.

Posebno su mi se svidjela razmatranja na početku korizme, gdje je moj pogled bio usmjeren na križ, i gdje riječi nisu bile potrebne. Upravo u toj šutnji nestaju sva pitanja, dvojbe i misli dok se neki odgovori pojavljuju u srcu.

Jako me se dojmilo razmatranje Reci Bogu - Oče, tata moj dobri, gdje sama riječ Abba-Oče odjekuje u meni i vraća sigurnost i povjerenje, dok strahovi i potrebe nestaju, a dolazi mir.

U razmatranju Susret s Ocem također je snažan utisak na mene ostavila slika oca koji čeka raširenih ruku sa spremnom haljinom, sandalama, prstenom jer sam mogla osjetiti bezgraničnu strpljivost i ljubav kojom nas Bog ljubi, ali me potaklo i na osluškivanje  onoga što Otac govori mom srcu.

U razmatranju Dati čast Isusu mogla sam zamisliti Isusa koji ne prolazi Galilejom, već mojim srcem koje je možda već staro, napuklo i otvrdnulo, te ga obnavlja i čini novim.

Sva su razmatranja bila predivna, sadržavala su dosta pitanja u kojima nisam uvijek mogla doći do odgovora, ali zato znam da su me naučila strpljivosti i otvorila neke nove perspektive, tj. pomogla su mi da se "odlijepim" od nekih matrica koje uporno ponavljam a koje želim promijeniti. Za to je trebalo malo pretrpjeti, pritajiti se, zastati, odmaknuti se ili jednostavno pogledati na drugu stranu čega se nisam dosad mogla sjetiti. Hvala Bogu i vama na tome jer mislim da je to dobar put te mogu sagledati jasnije sebe i svoju sadašnjost, ali i druge oko sebe. To mi daje više vjere i čvrstine u životu 

Hvala puno i Bog vas blagoslovio!