
Maranatha! - Dođi, Gospodine Isuse!
29.11.2020. - 25.12.2020.
Proroci su pripravljali Božji narod na dolazak Mesije, a pokoljenja su ga s čežnjom iščekivala i vapila: "Maranatha! - Dođi, Gospodine!" I mi ovog došašća želimo s takvom čežnjom iščekivati Božić. Želimo novorođenom Kralju poći ususret čežnjom koja mu vapi: "Dođi, Gospodine Isuse!"
VIŠESvjedočanstva
Naučila sam "trenirati savjest"
Sam put moje prijave na korizmene e-duhovne vježbe bio je baš zanimljiv i, rekla bih, vođen Duhom Svetim. Nisam čula za ove vježbe dok nisam...
Iva Škarica, ZagrebNaučila sam "trenirati savjest"
Iva Škarica, Zagreb
Sam put moje prijave na korizmene e-duhovne vježbe bio je baš zanimljiv i, rekla bih, vođen Duhom Svetim. Nisam čula za ove vježbe dok nisam bila u društvu svojih sestara s Frame Zagreb - Siget koje su mi rekle za ovo i nisam ni sekunde čekala već sam odmah, bez razmišljanja, otišla ispuniti prijavu neznajući o čemu se točno radi niti kako će sve skupa izgledati. Nestrpljivo sam čekala Pepelnicu te kada je napokon stigla otvorila sam mail s prvim vježbama, uzela sam bilježnicu i krenula. Utonula sam u molitvu i razmatranje te je sve skupa potrajalo više od sat vremena, a činilo se kao nekoliko minuta. Iskreno, ne sjećam se kada sam zadnji put toliko utonula u razgovor s Bogom i isključila sve svoje misli i ostavila sve svoje po strani. Uistinu sam bila presretna. Duboko vjerujem da sam zaista razgovarala s Bogom jer sam čitajući Evanđelje stalno bila obasipana nekim razmišljanjima, zaključcima, savjetima, smjernicama za život i slično. Osjećala sam Božju prisutnost te da mi On uistinu progovara. Te prve duhovne vježbe su me toliko smirile i toliko sam se osjećala radosno jer sam provela predivno vrijeme samo s Bogom. Nisam bila ni svjesna koliko mi je to vrijeme bilo potrebno.
Nakon tako divnog iskustva prvog dana jedva sam čekala svaki idući dan i nove vježbe. Polako sam u svoj život unosila odluke, trudila sam se primijeniti na svakodnevicu sve što sam čula u razmatranjima, a najviše sam se trudila raditi na vlastitoj izgradnji i duhovnosti. Najviše sam radosna jer su me ove vježbe naučile da sve ljude gledam Božjim očima, da u svakome vidim ono Božje i da uistinu ljubim bližnjega svoga. Na tu činjenicu sam jako ponosna i toliko sam sretnija otkako se trudim tako ljubiti svoju braću i sestre te svima služiti, pomagati i biti uvijek svjetlo svijeta i sol zemlje. Nadalje, tijekom duhovnih vježbi sam uistinu naučila "trenirati savjest" i uočavati pogreške koje činim za koje ranije nisam mislila da su neki problem. Također, odlučila sam čvrsto izabrati Raj, krenuti Kristovim putem, vjerovati uvijek Božjem planu pa čak i u najtežim trenucima jer On uvijek sve učini puno bolje nego što sam ikada mogla zamisliti. Otkako činim sve što je u mojoj moći, a ostalo predajem Bogu moj život je puno više blagoslovljen i sve više uočavam Božju milost. Priznajem da nije bilo jednostavno i da je bilo teško biti ustrajan. Sram me je priznati, ali dogodilo mi se nekoliko puta u zadnjim danima korizme da od svih obaveza ne bih stigla obaviti vježbe te je njihovo odsustvo činilo i mene tužnijom. Stoga sam nastojala svaki put ispraviti pogrešku i u tome su mi neopisivo pomogle riječi utjehe iz razmatranja.

Ušla sam s Isusom u grob
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini...
Ušla sam s Isusom u grob
Mirjana Kućas, Ozalj
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.
Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.
Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“
Dragi fratri, hvala.

Hvala što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim
U vrijeme prije korizme razmišljao sam što napraviti ili čega se odreći kroz korizmu kako bih se pripremio za Uskrs. Uvijek je tu...
Slaven Grizelj, MostarHvala što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim
Slaven Grizelj, Mostar
U vrijeme prije korizme razmišljao sam što napraviti ili čega se odreći kroz korizmu kako bih se pripremio za Uskrs. Uvijek je tu neko odricanje, ali nisam siguran da je od srca ili iz duše jer su odricanja od slatka, alkohola i sl. Dakako, nisu ta odricanja loša i nije mi namjera omalovažavati ih u ovom tekstu , ali sam razmišljao da bih trebao nešto drugo napraviti ove godine. Puno sam razmišljao o tome što napraviti i imaju li neke duhovne pripreme na koje bihmogao otići. A onda milion pitanja: Otkud meni vrijeme za to, jer sam gotovo svaki dan u drugom gradu, ako ne i u drugoj zemlji? Pa neću imati kontinuitet? Što ću raditi, a da ima smisao kroz cijelu korizmu? Kako zbog posla često putujem ako sam u autu uvijek slušam Radio Mir Međugorje. Taj dan baš vozim iz Mostara u svoj ured u Split i gle čuda: na radiju fra Josip Vlašić govori o temi duhovnih vježbi i da se, tko želi, može prijavi na e-duhovne vježbe. Odmah sam se prijavio i proslijedio informaciju na puno adresa koje su mi padale u tom trenutku na pamet. Onima koje sam u tom trenutku zaboravio i nisu se prijavili, prosljeđivao sam svaki e-mail koji bih dobio.
Svako bih jutro ustao i pogledao e-mail koji bih proslijedio prijateljima koji se nisu prijavili i čitao bih ili odmah ujutro ili u danu kad uhvatim vremena ili najčešće navečer kad bih odmarao nakon poslovnih obveza. Često smo na večer s obitelji čitali vaš tekst i djeca su oduševljena. Moram priznati da je razmatranje u početku bilo teško jer mi je sve bilo nepoznato područje, ali svaki dan sam stjecao novo znanje. Ruku na srce, nisam ja danas ekspert u razmatranjima, ali mi znatno bolje ide i ove e-duhovne vježbe su mi puno pomogle. Potaknule su me da čitam Bibliju kad god to mogu i imam je svaki dan uz sebe u svojoj aktovci. Ovo iskustvo mi je bilo od velike pomoći i pokazuje da Crkva treba koristiti modernu tehnologiju kako bi došla do vjernika. Ovaj mi je projekt puno olakšao da ostvarim svoju želju i produhovim se u korizmenom vremenu i više vremena provedem u razmišljanju s Bogom i o Bogu. Ono što bih također istaknuo je da trebamo znati da svaki put kada kažemo kako nemamo slobodnog vremena za druge aktivnosti osim posla – lažemo! Nedostatak vremena jedan je od najvećih problema s kojima se suočava moderni čovjek. Kako sve što moramo napraviti ugurati u 24 sata? Ovo iskustvo mi je pokazalo da je sve moguće. Svaki dan se može odvojiti vremena za Boga i sebe, obitelj, prijatelje...
Hvala svima na ovom hvale vrijednom projektu jer ste me promijenili tako što sam počeo čitati i razmatrati riječ Božju svaki dan i to me upotpunjava. Hvala vam što ste me učinili sretnijim i zadovoljnijim. Naučili ste me osnove razmatranja i na meni je da ih dalje razvijam.