"Duhovne vježbe su za mene doslovno bile pojas za spašavanje utopljeniku."

Motivacija za posvetiti vrijeme Gospodinu

Mladen Banović, Zagreb

Kroz 2017. i 2018. sam sudjelovao u nekoliko ciklusa e-duhovnih vježbi. Od prvih vježbi sam primijetio da je njihov glavni naglasak na razvijanju osobnog odnosa s Gospodinom. Iako sam svjestan da je taj odnos potrebno svakodnevno razvijati, živeći u svijetu nije mi uvijek jednostavno pronaći za to dovoljno motivacije i vremena. Kroz adventske e-duhovne vježbe sam uvijek osjećao motivaciju za posvetiti vrijeme Gospodinu te su mi stoga bile od velike koristi. 

Osim toga, adventske vježbe su mi pomogle u razmatranju otajstva osobnog života i otajstva drugih. Izdvojit ću dva primjera iz tih vježbi.

Toliko puta olako pomislimo da nam netko ne treba. Neka nam ove riječi budu vazda pred očima.

Hvala Bogu za sve ljude koji nam svojom žrtvom omogućuju ove vježbe.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima

s. Marijana Bošnjak, Međugorje

Za e-duhovne vježbe čula sam preko internetske društvene mreže. Nisam se mislila niti jedne sekunde oko toga hoću li se prijaviti nego sam odmah tražila informaciju – kad počinju prijave. Poseban poticaj, uz želju da se kroz korizmu dobro pripremim za Uskrs, bila mi je činjenica da sam većinu fratara uključenih u ovaj projekt upoznala kroz dugi niz godina moje franjevačke formacije. Pa bilo to kroz Framu, OFS ili pak, u posljednje tri godine, kroz početnu formaciju kod Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Iz tog  iskustva sam znala da od njih mogu očekivati samo nešto kvalitetno. I nisam se prevarila. 

Prvo sam se mislila „Pa, Bože dragi, kako će oni uspjeti nas sve duhovno pratiti?“  jer sam pretpostavljala da će nas biti puno, ali postalo mi je jasno čim sam primila prvi mail u kojem je sve bilo detaljno objašnjeno. Svidio mi se koncept koji je bio najavljen i s radošću sam svako jutro otvarala e-poštu kako bih otkrila što mi se to novo danas nudi.

Ono što mi se dogodilo, a nisam očekivala, bilo je to da sam konačno postala „ovisna“ o živoj Božjoj Riječi. Naime, s Lectio divina sam se susrela još u srednjoškolskim danima kroz Framu. To se nastavilo i kroz mjesečne sastanke u OFS-u, a i proteklu godinu novicijata sam, također, skoro svakodnevno imala razmatranja kao dio novicijatskog programa. Valjda je sve to bila priprema plodnoga tla na koje je palo ovo neočekivano sjeme e-duhovnih vježbi koje je urodilo plodom da i nakon Uskrsa svako jutro posegnem za Biblijom, pročitam dio iz evanđelja koji Crkva za taj dan stavlja pred mene, pustim da ta Riječ odzvanja u meni, govori mi, poučava me i oblikuje, ali i da nastavi utjecati na cijeli taj dan.

Zahvalna sam Bogu što se poslužio ovim fratrima i ovakvim oblikom duhovne obnove kako bi me „natjerao“ da to iz dana u dan čineći usvojim kao sastavni dio moga duhovnoga rasta. Zahvalna sam Bogu što je svojom milošću moj duh oraspoložio kako bi mu Riječ postala potrebna kao što je tijelu potreban kruh. 

A, najzahvalnija sam Mu što nakon toliko godina hoda sa sv. Franjom počinjem u dubini razumjeti njegovu ljubav prema Riječi Božjoj kojom se služio kako bi napisao sve što je pisao. Istina, tu je i ona gorka slatkoća kad osjetiš kako Ljubav nije ljubljena ali bez tog iskustva nema ni produbljivanja duhovnoga života.

Trenuci kad sam Boga mogla gotovo dotaknuti

Tatjana Račić Žlibar, Zagreb

Hoditi kroz korizmu s vama bilo je prekrasno iskustvo! Vaše riječi dovodile su me bliže Bogu, bliže meni samoj! Prekrasni trenuci kad sam Boga gotovo mogla dotaknuti, kad sam ga tako intenzivno osjećala u i oko sebe! Osvješćujući trenuci kad sam bolje spoznavala sebe, svoje slabosti i prostore za poboljšanja, svoje vrline. I jedan dubok, sveobuhvatan mir u meni, bez obzira na bure svakodnevnog života.

Što je bilo teško? Blizina Božja je bila tako lijepa, tako ispunjujuća, tako plodonosna da su moja razmatranja uvijek trajala puno više od sat vremena. Bilo je to prekrasno vrijeme i niti jedan trenutak ne bih propustila. Ponekad kad zbog obaveza nisam mogla razmatrati koliko mi je trebalo neka su razmatranja ostala nedovršena. Vratit ću se na njih ovih dana. Težak je bio nedostatak sna, jer maknuvši sve svjetovne potrošače vremena koji nisu bitni (TV, FB,…), da bi u pretrpanom svakodnevnom rasporedu stvorila vrijeme za naš zajednički hod, uzimala sam od sna. A tijelo postane umorno ako to dugo traje. „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Mt 26,41) No Bog je i tu velik! Daje duhovnu snagu pa se i to može izdržati.

Što sam naučila? Naučila sam razmatrati! Na početku samo vođena vašim riječima, ali ubrzo sam se odvažila prepustiti Mu se i dugo i plodno sama razmatrati Njegovu riječ, Pismo. Poslije bi na to nadovezala vaša razmatranja koja su me vodila u neka nova, moja, razmatranja. Naučila sam na novi način približiti se Bogu, doći u Njegovu blizinu, osjetiti Ga. Hvala Vam na tom daru! Jako se veselim svim sljedećim duhovnim vježbama, i ovim elektronskim i nekim drugim uživo, ali ovaj poklon, poklon razmatranja, je nešto najljepše što ste mi mogli pokloniti, nešto najbolje za moj daljnji duhovni put. Veselim mu se! Jedna od dobrih odluka je i da jednom tjedno nastavim razmatrati sama (više od toga mi nažalost svakodnevnica ne dopušta).

Bilježnica. Napisali ste da vam damo kratko svjedočanstvo, a ja sam se raspisala, kao i za vrijeme našeg hoda. Hvala na savjetu da pokraj sebe imamo bilježnicu. Prvo sam je stavila pokraj sebe, malu i tanku, kao poslušna učenica, ne  poimajući čemu će služiti. A onda kad sam krenula, tri velike bilježnice potpuno su ispunjene: citati iz Pisma, citati vaših razmišljanja, moja razmišljanja i moji razgovori s Bogom, stranice pune teksta, mentalne mape, crteži… Ja, koja sve radim na računalu, pisala sam i pisala olovkom po papiru. 

Što je još teško? Koliko god tijelo treba više sna, duši već sada nedostaju svakodnevna intenzivna druženja s Bogom. Ali kako mi je netko rekao: „To je kao Preobraženje na Gori. Petar je želio ostati, ali Isus ih je poslao u svijet da propovijedaju Evanđelje.“ I meni je sada krenuti dalje!