
Prosvijetljena ljubav
27.09.2026. - 03.10.2026.
Ove godine cijela Franjevačka obitelj, to jest sve zajednice koje se nadahnjuju na karizmi i primjeru svetoga Franje Asiškoga, obilježavaju osamstotu obljetnicu preminuća sv. Franje Asiškoga.
VIŠESvjedočanstva

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama
Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru....
Katarina i DavidMladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama
Katarina i David
Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti.
Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!

Dublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog...
Robert Holjevac, ZagrebDublji, bliži i cjelovitiji način za doživjeti Boga i sebe
Robert Holjevac, Zagreb
Već sam nekoliko puta od fratara iz Pazina dobio seriju duhovnih vježbi koje uvijek potaknu na razmišljanje te na dublje uranjanje u samog sebe, bez obzira na svu užurbanost te hektičnost dana koje živimo. Duhovne vježbe pred došašće su mi nekako bile posebne. To je i stoga što je došašće nekako najposebnije te najveselije doba u kalendarskoj, a napose crkvenoj godini. Ono obilježava sam njezin početak pa sve do Božića kojeg vjernici željno iščekuju.
Uvijek se svake godine nastojim pripraviti na jedan poseban način za Božić da mi isti bude uvijek novi, a opet uvijek isti u smislu svojeg uranjanja u taj misterij. Tako tu Došašće pomaže meni osobno da dođem do Božića, ali i da Božić dođe do mene. Osim zornica na kojima sam bio redovit, tu su i ove naše i moje duhovne vježbe vas, naših i mojih fratara iz Pazina. Pomogle su mi da na jedan dublji, bliži te cjelovitiji način doživim ovo došašće, Boga i sebe. Na neki način, one su mi pomogle da se moja krhka posuda tijela, duha i duše ponovo napuni uljem, a koje je kao kod židovskog blagdana Hanuke trajalo mnogo duže nego što se to obično očekuje. To ulje je simbol vjere, a nadam se da će ono pomoći da moje svjetlo vjere gori i svijetli kao onaj grm koji je gorio, a nije izgarao. Kada se gotovo s nostalgijom sjetim kako mi je snažna vjera bila nakon najvećih lomova u životu, onda se nadam i vjerujem da će mi ove vježbe pomoći, a već pomažu i to ne samo prigodno u doba došašća, da ta moja vjera bude postojana te da ima konstantu. Stoga sam pustio da ove vježbe malo odstoje, da ih opet nakon nekog vremena ponovo pročitam, ne bih li dobio još dublje uvide. I pomogle su mi, premda nisam baš uvijek bio najdiscipliniraniji glede odabira dana i vremena kada ću i koliko prakticirati iste ove duhovne vježbe.
Ja ne mogu živjeti u prošlosti, bilo da je ona bila loša ili dobra, to su mi posvijestile ove duhovne vježbe, a u ovom slučaju govorim o ovim drugim iskustvima vjere. Tako je isto i s lošim iskustvima. Jako je dobra ona usporedba sa stupom soli u koji se je bila pretvorila Lotova žena. To mi je pomoglo da ne čeprkam stalno po nekim lošim stvarima iz svojeg života; tj. prošlosti, bilo one davnije ili nedavnije. Isto su mi ove vježbe pomogle da, koliko god sam ja toga i prije bio svjestan, da se ne poistovjećujem ni sa svojim zdravljem, niti sa svojom titulom, niti sa svojim uspjesima, neuspjesima ili hendikepom. Htio bih stalno posvješćivanje sebi to kako me je Bog na svojim krilima nosio i nosi bez obzira na brojne krize, sumnje pa i moja unutarnja svađanja s Bogom, što nije ništa drugo već potraga za njim. Molim i za to da ove duhovne vježbe ne budu samo prigodne, već da svoje plodove i miris ostave preko čitave godine, a možda i u mojem čitavom daljnjem životu, ma koliko god to malo pretjerano zvučalo. Nadam se da će mi one pomoći da se malo po malo oslobodim od svojih guba, znanih i neznanih, a ako to neće biti moguće da ih prihvatim kao što Bog prihvaća mene kakav jesam.
Hvala vam!

Ušla sam s Isusom u grob
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini...
Ušla sam s Isusom u grob
Mirjana Kućas, Ozalj
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.
Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.
Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“
Dragi fratri, hvala.




