
Vjerujem u Duha Svetoga!
15.05.2026. - 24.05.2026.
Duhovi ili Pedesetnica svetkovina su kojom završavamo uskrsno vrijeme crkvene godine. Već tradicionalno, od Uzašašća do Duhova, kroz devet dana održavaju se duhovske e-Duhovne vježbe.
VIŠESvjedočanstva

Primio sam tolike milosti!
Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.
Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno...
Primio sam tolike milosti!
Dalibor Hrelja
Prvo želim zahvaliti dragom Bogu što mi je ove duhovne vježbe stavio na put.
Valjalo bi napomenuti na početku samog osvrta da imam duhovno vodstvo.
Naišao sam negdje na Facebooku ili bitno.net na informaciju o postojanju e-duhovnih vježbi i ostavio ideju na „mariniranju” kojih mjesec dana. Kako sam bio jedan od onih koji su cijenili intenzitet, ali ne i konzistenciju, obično bih Sveto pismo čitao na način da u čim manje vremena pročitam čim više. Nije to to, iako se određene stvari upamte i „zalijepe”. Imao sam želju naučiti razmatrati, ali naviku nisam stekao, iako bi mi se znalo dogoditi da tu i tamo pokušam. Tako je kroz molitvu pala i odluka da ću pokušati svaki dan bar malo, a ovo je bilo idealno.
Bilo je dana kad je bilo zahtjevno, pogotovo kad bih u kasnim večernjim satima čitao i razmatrao. Unatoč tome, primio sam tolike milosti kroz ovo vrijeme i vježbe te toplo preporučam svima koji se dvoume. Da, zna biti teško. Da, zna nedostajati vremena zbog svakodnevnih obaveza. Ali malo vremena za Gospodina znači jako puno, pogotovo u usporedbi s onim koje bi netko potratio pred televizijom ili nekom drugom neproduktivnom aktivnošću, pred nekim drugim bogom. Nekad je teško jer se nametnu pitanja na koja možda ne želimo odgovoriti iskreno, gdje se moramo sagledati kroz nešto drukčiju prizmu no što je ona na koju smo navikli. Nekad je teško jer moramo ostaviti starog čovjeka i čvršće uhvatiti plug. Nekad nam se ne da. Ali se trud nagrađuje milostima, i ako imamo i malo, još nam se dade.
Ove su mi duhovne vježbe tako stvorile jednu naviku koju planiram održavati, i iznimno mi je teško suditi o tome koliko su one, uzete iz konteksta, napravile za rast u duhovnosti, ali vidim da se kroz njih može naučiti moliti i nešto drukčije no što ljudi inače mole. To je razlika između toga što netko nešto od Boga traži ili zahvaljuje za nešto što već ima. Ili molitva u šutnji. Osobno su mi te različite vrste molitve već bile bar donekle poznate, a onima kojima nisu, predlažem da se odvažite i produbite odnos s Gospodinom i na ovaj način.
Vrlo ću izgledno proći i kroz druge duhovne vježbe koje su dostupne u aplikaciji.
Plodovi duhovnog rasta u ovoj korizmi jesu umjerenost (a umjeren nisam bio), zatim shvaćanje da krepostan život zaista nije van dosega (a mislio sam da jest), te da krepostan život znači i radost življenja (a to nisam shvaćao u potpunosti). Shvatio sam da naš Gospodin nije tiranin koji čeka i pošto-poto želi palicom po prstima svakog od nas, nego netko tko svakome i želi i može dati upravo onaj mir koji svijet obećava i naoko nudi, ali ne daje.
Još jednom hvala dragom Bogu na vama i na ovim duhovnim vježbama koje je po vama dao i na udijeljenim milostima. Slava Mu!

Ušla sam s Isusom u grob
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini...
Ušla sam s Isusom u grob
Mirjana Kućas, Ozalj
Dragi pazinski fratri,
želim vam reći koliko su mi korizmene duhovne vježbe i vaše vođenje u razmatranju bili na korist. Iako se u sredini razmatranja zla ekipa poprilično potrudila onemogućiti mi nastaviti, Bogu hvala, uspjela sam nastaviti dalje. Moram priznati da kad su me stisnule dodatne obveze, silni umor i različite prepreke da se nekoliko razmatranja pretvorilo samo u čitanje, a tri-četiri su mi ostala neotvorena. Ipak sam gurala dalje. I na kraju, Bog me nagradio onim najvećim, najljepšim i najdragocjenijim darom: svojim prisustvom, samim sobom. Iako bez Njega ne bih bila dogurala daleko, On je nagradio mene. Al takav je naš Bog. Čudan, ludo začudan. Kao ljubav. On, Bog, Ljubav.
Najviše me dotaklo razmatranje na Veliku subotu i poticaj fra Darka da se zamislimo pred Isusovim grobom. Sjedeći pred Isusovim grobom čula sam kako me zove: „Uđi sa mnom u grob.“ I pokušala sam ući, ostaviti lijepi, sunčani dan, ugodni povjetarac, sve drage ljude... i ući u uski zatvoreni prostor, bez sunca i zraka, u samoću, beskonačnu samoću. Ući u grob. Ali u grobu me dočekao Isus. A tamo gdje je On, ne treba ni sunca, ni zraka jer On je sunce, On je zrak, On je sve što nam treba. I shvatila sam: Ostati ispred Isusova groba znači kad-tad otići. Kad te svladaju umor, žeđ, glad, kad te svlada tijelo, otići ćeš. Ali ući s Isusom u grob, znači ostati s Njim. U smrti i u slavi. Ući s Isusom u grob znači umrijeti svijetu da bi ostao s Njim. Ući s Isusom u grob znači umrijeti sebi da bi živio s Isusom.
Bože, daj mi milost umrijeti sebi. Bože, daj mi milost ući s Isusom u grob. Bože, daj mi milost da poput sv. Pavla mogu reći: „Ne živim više ja, nego Krist u meni.“
Dragi fratri, hvala.

Isus započeo, Isus dovršio
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo...
Lucija Miškić, LjubuškiIsus započeo, Isus dovršio
Lucija Miškić, Ljubuški
U braku sam 2 i po godine. Mužu i meni odluka za brak je donijela mnogo malih križića koji su počeli od dana zaruka i nastavili se kroz brak. Imamo već dva mala anđela zagovornika na nebu. Korizma 2019. godine mi je bila iznimno teška. Težak period bio je iza nas. Pretrage, nalazi, pregledi, loše zdravstveno stanje koje je bilo rezultat iscrpljenosti, želje za djetetom, razočaranja. Odlučila sam odraditi temeljito e-duhovne vježbe te korizme. Do Uskrsa, svaki dan, predano, srcem. Bilo je suza i strahova. Regionalni susret sudionika e-duhovnih vježbi u Međugorju bio je pun gorljive molitve.
Mislila sam da nikad nećemo dobiti dijete, ali sam se borila u sebi i lomila da ne izgubim vjeru. Željela sam vjerovati i moliti. Do kraja. Željela sam imati vjere bar kao zrno gorušice. Borila sam se sama sa sobom i svojom nevjerom. Bila sam preumorna od pokušavanja i razočarenja, želje za djetetom, depresije, tako u krug. Liječnik nam je rekao te korizme da je sljedeći korak inseminacija. Oboje smo odlučili bez razmišljanja da to ne dolazi u obzir. Prihvatit ćemo volju Božju, kakva god da ona bila.
S Isusom sam tu korizmu proživjela muku. Veliki petak je za mene bio radostan jer sam ga mogla živjeti, razumjeti. Osjećala sam se da je moj život tada bio Veliki petak. Na bdijenju Velike subote sam molila slobodno: "Daj mi Bože dijete ako je to za spas duša mog predivnog muža i mene. Ako nije na spas duša, nemoj nam ga dati nikada. Želim se samo spasiti i doći k Tebi na kraju ovog zemaljskog života." Na Veliku subotu osjetila sam toliku radost, ispunjenje, slobodu. Prvi put u životu sam osjetila radost Uskrsa. Brzo smo saznali da sam u Velikom tjednu ostala trudna, blagoslovljena. Termin poroda mi je bio 3.1. (Ime Isusovo). Znala sam da ću s Badnjim danom završiti duhovne vježbe došašća. Iščekivali smo ovo došašće Isusa i našeg Šimuna. Naš sin Šimun došao nam je u božićnoj osmini, zadnji dan 2019. godine kao blagoslov za sve težine koje smo prošli. Na putu za rodilište naišli smo u stubištu naše zgrade na fratra koji je počeo blagoslivljati stanove. Od njega smo sin i ja dobili u stubištu naše zgrade blagoslov i križić.
Isuse, hvala Ti.




