Kod Isusa nema neke osobite liste redoslijeda, liste prvenstva. Svi smo mi njemu jedinstveni. I po toj jedinstvenosti, jedni drugima jednaki. Isus je svakome od nas nadohvat srca. I, prije toga, svatko je od nas dio njegova srca.

Isus nikoga ne zanemaruje, a kada nekoga ističe, ističe one koji su drugima nevidljivi, one koje drugi jedva primjećuju. One na koje ne obraćamo pažnju. Zbog toga on spremno odlazi do onih posljednjih, sjeda uz njih i s njima dijeli kruh svoje ljubavi. Kruh svoje prisutnosti.

Svi smo mi braća i sestre Božje volje. Ili ono najdragocjenije nismo razumjeli. Nismo razumjeli ako se nismo odlučili do kraja. Nije moguće biti brat, biti sestra, živjeti Božju volju donekle. Ili smo usklađeni s njom, ili sami sebe nismo još upoznali.

Božja volja uči nas ljudskosti, otkriva nam naše srce, njegov smisao, i po tome govori o nama.

Isuse, o, da te u Očevoj volji čitavim svojim srcem susrećemo!

Pripremio: Stjepan Lice