
Hvaljen budi, Gospodine!
26.09.2025. - 03.10.2025.
Već treću godinu cijela Franjevačka obitelj, to jest sve zajednice koje se nadahnjuju na karizmi i primjeru svetoga Franje Asiškoga, obilježavaju velike obljetnice vezane uz kraj života ovoga sveca koji je preminuo 1226. godine.
VIŠESvjedočanstva

Promijenila se moja slika o Bogu, meni i drugima
Prošlo je već dosta vremena otkad su završile e-duhovne vježbe i sada imam potrebu zahvaliti na e-duhovnim vježbama. Razlog zbog...
MartinaPromijenila se moja slika o Bogu, meni i drugima
Martina
Prošlo je već dosta vremena otkad su završile e-duhovne vježbe i sada imam potrebu zahvaliti na e-duhovnim vježbama. Razlog zbog kojeg to baš danas činim je taj što sam baš danas postala svjesna da su promjene, koje su se dogodile u mom životu, kroz ovih zadnjih par dana, zapravo plodovi e-duhovni vježbi koje ste nam pripremali kroz došašće. Moja slika o Bogu, moj odnos prema Njemu, prema samoj sebi i moj stav i odnos prema drugima (što je bio moj veliki problem) uvelike su se promijenili i zapravo jedan veliki teret koji već par godina bespotrebno nosim na svojim leđima je jednostavno pao. U svoju bilježnicu sam, tijekom vježbi, zapisivala neke dijelove vaših tekstova koje ste nam slali i mogu reći da su oni bili jedna velika pomoć u postavljanju određenih granica u odnosu s drugim ljudima, pa čak i s onim najbližim te su mi pomogle shvatiti kako čuvati svoje vlastito dostojanstvo, ali i poštovati dostojanstvo drugih osoba oko mene. Puno je toga što bih još mogla napisati no ono što sam vam htjela reći jest da se ubiru dobri plodovi ovih vježbi i jednostavno vam zahvaliti što ste se trudili prenijeti Božju riječ i poticaje na ove vježbe, pa tako i na nas.
Bog Vas blagoslovio da i dalje prenosite Njegovu riječ ovim izgubljenim ovčicama i da nas vraćate našem Pastiru.
---
Foto: Unsplash

Ostavljen, ali ne i napušten!
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati...
BrunoOstavljen, ali ne i napušten!
Bruno
Kada sam se, našavši na jednom portalu poveznicu za duhovne vježbe u Korizmi, razveselio što ću moći sudjelovati i razmatrati tekstove Svetog pisma, nisam ni slutio što me čeka i kakvu mi je avanturu Gospodin pripremio.
Borba i hrvanje počeli su već prvog dana vježbi. Uputio sam se u beskraj bez popudbine. To jest mislio sam i nadao se da je duhovna popudbina koju sam nosio uza se dovoljna. Ali prevario sam se. U toj borbi ostao sam potpuno sam, nasred pustinje, bez ikakve nade da ću se vratiti u sigurnost i svježinu hlada. Nigdje nikoga. Sam. Takvu suhoću, usamljenost i napuštenost nikada u životu nisam doživio. Ovo je najteže i najzahtjevnije duhovno iskustvo što sam ga dosada proživio i sada, kad se osvrnem natrag, vidim da je bila prava korizmena pustinja.
Ali, Gospodin u svojoj mudrosti zna kako voditi. On može probuditi i zaspale kosti i usnula tijela. Tako je i mene izveo iz moje pustinje lakoćom koja je samo Njemu svojstvena. I to ne lažnim stvorenjima i opsjenama već jasnoćom i supstancijom. Ne maglovitim slikama već osvježavajućom bistrinom.
Razmatranja su mi u početku bila iznimno teška, kako po njihovoj naravi, tako i po susretu sa samim sobom. Svako sljedeće razmatranje bilo je sve teže, misli su mi bile zbrkane, volja poljuljana, a doživljeno puno kaosa i nereda. Znao sam da sam ostavljen. Ali nisam bio napušten. Pustio me kako bi mi pokazao da sam sebi nisam dovoljan i kroz to me naučio pouzdanju.
Nadam se i molim da ću i u buduće imati hrabrosti prepustiti se Njegovu vodstvu. Jer moja popudbina nije dovoljna, a moje rezerve nisu dostatne. A On svega ima u izobilju.

Moje srce gori!
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim...
Marija Zelenika, Široki BrijegMoje srce gori!
Marija Zelenika, Široki Brijeg
I marijanske duhovne vježbe koračala sam s vama, sa svima onima koji su osjetili želju i potrebu za duhovnom snagom u ovim vrućim ljetnim danima. I sada na kraju tog hoda želim podijeliti s vama svoje iskustvo.
Toliko puta se pitam: „Bože, koristim li ja talente koje si mi darovao? Koji su uopće moji talenti?“ Prebirem po svom životu i tražim nešto veliko, nešto posebno, neki dar koji bi prepoznala kao dar od Boga za druge i ne prepoznajem ga. To pitanje me toliko puta zaokuplja i muči ali ja odgovor ne nalazim. Tražim nešto "veliko" i na kraju shvatim da možda moj dar nije ništa naizgled veliko.
Hodeći s Marijom ovih deset dana vidim kako je Marija bila velika u malim stvarima. Ona se znala smijati, radovati, znala je paziti na Isusa kad je bio malo dijete, ona ga je čuvala. Marija je pravila ručak, s puno ljubavi. Marija je putovala, pouzdala se u Boga, ona je i plakala, bila je i tužna, Marija je imala prijatelje, rodbinu, muža. Marija je živjela svaki dan punim plućima, jednostavno i ponizno.
Ja možda neću promijeniti svijet, možda neću pisati romane ili pjesme koje će nadahnuti druge, možda neću učiniti ništa veliko u svom životu ali imam obitelj, imam muža, prijatelje, nećake, rodbinu... Svaki dan kuham ručak, kuhat ću ga s ljubavlju. Želim dobiti dijete, čekat ću ga strpljivo, do tada ću rasti sa svojim mužem. Ako treba pomoć mami ili svekrvi napravit kolač, to ću učiniti bez prigovaranja i s osmijehom. Igrat ću se s nećacima iako mi je vruće, jer znam da oni više vole to nego da se dosađuju gledajući crtiće. Popit ću kavu s dragom prijateljicom i s njom razgovarat otvoreno i srčano. U svemu tome, moje srce gori. To su moji talenti! To su moji darovi i tu me Bog treba. Možda će me sutra zatrebati još negdje. Ja ću bit tu i osluškivat ću gdje On treba mene.
Meni je u ovom hodu posebno lijepo bilo moliti Tihu krunicu, nekako sam tada osjećala najviše da je Marija sa mnom što sam god kroz dan radila. Vama dragi fratri hvala što puštate da vas Bog vodi. Hvala vam što svim srcem ljubite svoj poziv. Hvala vam što koristite talente koje vam je Bog dao, da bi i nas poveli bliže Njemu.




