"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka."
(Ps 119, 105)

Mladić i djevojka zajedno u e-duhovnim vježbama

Katarina i David

Već dugo vremena smo zajedno i već na početku veze, dok smo išli zajedno u srednju školu, molili smo zajedno na velikom odmoru. Molitva nam je bila jako važna i pomogla nam je da razvijemo vezu kakvu imamo sada - punu strpljenja, ljubavi, poštovanja. Kao i svaki par, doživljavali smo uspone i padove. Jednom prilikom dok sam ja, Katarina, „listala“ po Facebooku vidjela sam da dijele objavu. Odmah sam pogledala i vidjela da se radi o e-duhovnim vježbama. Nikad nismo sudjelovali na duhovnim vježbama pa sam predložila da zajedno to uradimo. Unatoč Davidovom negodovanju, uspjela sam ga nagovoriti da sudjelujemo zajedno i da se molimo i pripremimo za Došašće. Već prvi mail koji nam je stigao shvatili smo da smo pozvani razviti poseban odnos s Bogom koji nam je potreban. Za vrijeme obavljanja e-duhovnih vježbi mnogo toga smo naučili i upoznali sebe. Na primjer, bolje smo shvatili drugu Božju zapovijed ljubavi jer ne možeš voljeti drugog ako ne voliš sebe. Svoje smo emocije i mišljenja djelili i zajedno rasli u duhu Božjem. Razgovarali smo o našem odnosu s ljudima, osobito o tome kako treba oprostiti njihove dugove kao što nama Bog oprašta. Možda nam je to bilo nekako najteže za prihvatiti i shvatiti. 

Obavljanje e-duhovnih vježbi proširilo je naše zajedničke vidike, produbilo naš odnos s Bogom i našu vezu. Osjećamo da su nam pomogle i nadamo se da će se i drugi parovi odvažiti i odazvati se na poziv te pristupiti duhovnim vježbama. Hvala vama fratrima na ovoj predivnoj ideji. S nestrpljenjem očekujemo aplikaciju. Nek vas sve Bog blagoslovi!

Jednostavno sam se prepustila Bogu

N.N.

Dragi fratri!

Imam želju pisati vam. Pratim vas već dugi niz godina putem aplikacije, nekad e-maila, a bilo je tu i susreta na misama u Pazinu pa i u Masnoj Luci 2022. na duhovnim vježbama: Molitva u pokretu.

Ove su me vježbe zaista probudile kao što im nosi naslov: Probudi se, ti što spavaš! Bog me probudio iz „mrtvih“. 

Početak vježbi započela sam u bolnici i to mi je zaista bilo kao spas, nada, prava nada u prvom tjednu došašća, nada da će sve biti dobro. Bilješke su mi ispočetka  bile šture, nisam uspjela pisati. Naime, dobila sam autoimunu bolest trombocitopeniju i to mi je bila druga hospitalizacija unutar 14 dana. Budući da sam i mama 15-mjesečnog dječaka, dodatno me stresla činjenica da moram biti u bolnici.  Stoga, u svojoj nemoći, panici, strahu od smrti i ostalih manjih i većih strahova koji su me obuhvaćali, ja sam se jednostavno prepustila Bogu i svaki sam dan s vama čitala, slušala Božju riječ i molila.

Iz tjedna u tjedan u meni je rasla vjera da će sve biti dobro, da se ne bojim, da me Bog čuva i vodi. Doživljavala sam tjedne Mira, Radosti i Ljubavi u njihovoj punini. Napokon sam spoznala da sam izgubljena ovca i da me Bog traži. Nikad nisam osobno doživjela tu prispodobu, ali u bolnici mi je došlo prosvjetljenje da sam ja ta izgubljena ovca i da On, zamisli samo, On svevišnji ide tražiti svoju izgubljenu ovčicu. Koje li milosti! Nevjerojatno!

Kako su se vježbe primicale kraju puno više sam pisala te mi je drago imati te bilješke koje si trebam ponavljati svaki dan ili svako toliko da ne zaboravim. Stavit ću ovdje nekoliko bilješki, rečenica koje su mene dotaknule:

Sveta Majka Terezija: „Sve počinje s osmijehom“

Gospodin Isus je svjetlo, a svjetlo je jače od mojih tmina.

Trebam drugima dopustiti da budu to što jesu kako bih bila slobodna od drugih i čuvala njihovu slobodu. Radovati se s drugima, jer Ti si u njima.

Bog treba zauzeti prvo mjesto u mom životu. Božja volja je ljubav, on me voli i želi mi dobro.

Majka Božja je i moja majka i želim da mi ona bude učiteljica života kako bih s njom učila prihvaćati Tvoju svetu volju i bila ispunjena radošću.

Bog ima plan. 

Zahvalna sam na tolikim mudrostima, napisala sam ovdje samo neke.  Znam da smo mi ljudi slabi, krhki, stalno podložni grijehu, stalno padamo i ono što naučimo, tako lako i brzo zaboravimo. To je nevjerojatno! Kako se lako zaboravi, kako te svijet lako „proguta“ i opet kreneš nekim svojim snagama. 

Iz ovih vježbi i u svojoj bolesti izlazim promijenjena, prosvijetljena, osnažena, zahvalna i željna Isusa, Boga i dijeljenja ljubavi i mira.

I da ne zaboravim, za mene jako bitno, molim da mi Isus podari krotko i ponizno srce jer samo ono može biti blago prema bližnjemu i u takvu srcu mogu Boga u drugima vidjeti. Hvala vam, dragi fratri i ostali svećenici i sudionici u pripremama e-duhovnih vježbi. Hvala što postojite, što nas vodite.

Bog vas blagoslovio i čuvao!

N.N.

___

Foto: Ray Kim/Unsplash

Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje.

Dijana Šmidlehner, Velika Gorica

Ja sam trudnica Dijana. Moj suprug se zove Tomislav. Imamo tri djevojčice i radosno iščekujemo rođenje seke Rite. Toliko se toga divnoga dogodilo kroz ovu korizmu. Prvo sam željela obaviti duhovne vježbe, ali kako – pomislila sam. No dobri Bog se pobrinuo za mene i darovao mi predivnih 40 dana.

Korizma mi je ranije bila dosta tužno vrijeme, nekako s grčem. Kao neko odricanje u muci. A sada – divota, radost u svemu. I trpljenje i križ se radosno prihvaća Pokušat ću se podsjetiti, tj. pročitati i ono što sam ja pisala i ono što ste Vi pisali. Prva čitanja su bila u suzama radosnicama. Koja milost! Sažeto, moje iskustvo korizmenih e-duhovnih vježbi bilo bi: Ovo je bilo jako lijepo, milosno, putovanje, iako nisam išla daleko na put! Ohrabrenje. Pomirenje. Radost. Strpljenje. Učvršćivanje vjere. Puno milosti. Još se puno toga treba slegnuti. Misli, čitanja – sve je bilo predivno. Radovala sam se svakom novom danu i iščekivala sam što će sutra, tj. danas biti tema. Naslovi su uvijek bili zanimljivi.

Svaki se tjedan razlikovao i točno se vidi kako nas je Bog sve stvorio različite. No sve je imalo svoj smisao i sve je bilo vrlo jasno, bez glavobolje kako nešto shvatiti. Svakako želim i dalje sudjelovati u e-duhovnim vježbama. Želim bolje upoznati Isusa, Mariju, sebe. Želim biti zdrava duhovo i duševno i truditi se biti najbolja supruga, mama, kćer, prijateljica, sestra i čovjek. I drugima koji još ne poznaju Krista, pokazati put k Njemu.

Zahvaljujem dobrom Bogu na Vašim životima i što ste sada na našem životnom putu. Nosimo Vas u srcu i zahvaljujem na svemu što ste činili za mene. Hvala Vam još jednom i neka Vam dragi Bog bude nagrada! Kao majka i sestra Vas blagoslivljam!